Vijesti i zbivanja

Wednesday, 16.06.2021.

Od 180 profesionalnih bolesti uzrokovanih COVIDOM 19 u 2020. godini, 148 ili 82% slučajeva registrirano je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi

(SSZSSH) Prema nedavno objavljenom Registru profesionalnih bolesti koji vodi Služba za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), koji prati priznate profesionalne bolesti na razini države i tako daje temelj za preventivne akcije u području zaštite zdravlja radno aktivne populacije, od 264 profesionalnih bolesti registriranih u 2020. godini njih čak 180 ili 68% otpada na COVID-19, dok drugu najveću skupinu čine profesionalne bolesti uzrokovane azbestom, kojih ima 41 ili 15,5%.

Pri tome od 180 slučajeva profesionalnih bolesti uzrokovanih COVIDOM-19, njih čak 148 ili 82% otpada na djelatnost zdravstva i socijalne zaštite, dok od preostalih 18% slučajeva otpada na 15 u javnoj upravi i obrani; obveznom socijalnom osiguranju, 6 u prerađivačkoj industriji, 6 u obrazovanju, 3 u financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja, 1 u trgovini na malo i veliko i 1 u ostalim uslužnim djelatnostima.

U ukupnom broju oboljelih od profesionalnih bolesti (bez azbesta) ima 157 (70,4%) žena i 66 (29,6%) muškaraca, što je posljedica činjenice kako je u radnoj populaciji veći udio žena u uslužnim djelatnostima, njegovateljica u domovima za starije, medicinskih sestara, liječnica i sličnih zanimanja u velikoj mjeri zaposleno upravo u onim djelatnostima gdje je povećan rizik za nastanak zaraznih profesionalnih bolesti u sklopu pandemije SARS-CoV-2 virusom.

Prema učestalosti u ukupnom broju profesionalnih bolesti na prvom mjestu su zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze, koje su najčešće u djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi s obzirom da je to djelatnost opterećena visokim rizikom od izloženosti biološkim štetnostima. Konkretno ove godine budući da se radi o pandemiji virusa SARSCoV-2 za očekivati je bilo da će se i najveći broj profesionalnih bolesti COVID-19 generirati baš u ovoj djelatnosti.

COVID-19 bolest u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi je ujedno i najčešća profesionalna bolest u 2020. godini. Razloge za takvu dinamiku možemo pronaći u globalnoj pandemiji SARS-CoV-2 virusa koja se pojavila u 2020. godini i zauzela enormne razmjere. Kako je zdravstveni sektor taj koji je prvi na udaru zbog dijagnostike i liječenja oboljelih tako je i očekivano da će upravo u toj djelatnosti biti i najveći broj oboljelih. Značajno je to da se oboljeli nakon oporavka vraćaju u sustav rada no kako još ne poznajemo razmjere učinka te bolesti ne možemo znati hoće li biti naknadnih bolovanja zbog posljedica preboljele COVID19 bolesti, navodi se u ovom dokumentu.

Inače, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19) profesionalne bolesti definiraju se kao bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima.

Zakon o Listi profesionalnih bolesti (NN 162/98) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Listi profesionalnih bolesti (NN 107/07) definiraju profesionalnu bolest kao onu bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja.

Vjerujemo da se ni nakon objave podataka za 2021. godinu, s obzirom na nastavak i tijek pandemije u tekućoj godini, sigurno neće bitno promijeniti slika profesionalnih bolesti, ali ono što je već sada razvidno jest visok stupanj ugroženosti radnika u zdravstvu i socijalnoj skrbi, gdje stopa odnosno broj profesionalnih bolesti na 100 000 zaposlenih iznosi čak 128.00. Tako ne čudi da najveći broj profesionalnih bolesti, njih 160, nalazimo u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, a i najveća stopa prisutna je upravo u toj djelatnosti (128.00), a zatim slijedi javna uprava i obrana, obavezno socijalno osiguranje s 24 slučajeva.

Registar profesionalnih bolesti za 2020. godinu

Ispis 


Thursday, 10.06.2021.

SSZSSH: Zdravstvo nije crna rupa nego prva crta obrane hrvatskih građana

(SSZSSH) Iako ugroza izazvana pandemijom još uvijek nije prevladana, sve veći broj procijepljenih i sve manji broj COVIDOM zaraženih građana kao da je iz svijesti iskusnih i novopečenih političara istisnuo zahvalnost i priznanje sustavu zdravstva zbog uspješne obrane stanovnika od dosad najveće prijetnje kojoj je bio izložen u ovom stoljeću.

Nakon jučerašnje rasprave o rebalansu proračuna u Saboru hrvatsko zdravstvo ponovno je postalo proračunski uteg i crna rupa kroz koju se isisavaju novci poreznih obveznika.

Za političare zdravstvo je opet samo problem i crna materija, iza koje se više ne vide samoprijegorni i nesebični ljudi koji svakoga dana, a ne samo u vrijeme pandemije, rade stručan, društveno odgovoran i za građane neprocjenjiv posao, ako zdravstvenu djelatnost uopće možemo nazvati poslom.

Ponovno se govori o dubiozama i generiranju javnog duga u zdravstvu u zemlji u kojoj građani ne vide svoju budućnost i odlaze u inozemstvo, u kojoj je sve više starih i bolesnih ljudi, koja svoje proračunske prihode gradi na porezu na supstance i djelatnosti poput kocke koje izravno ugrožavaju zdravlje građana i njihove obitelji i potiču rast troškova zdravstvenog sustava.

To je zemlja u kojoj se kupuju skupi rabljeni avioni, kako naše nebo ne bi morali braniti zrakoplovi drugih zemalja pa makar nam bili i vojni saveznici, kao da već sada ne brane sve one naše građane koji su otišli trbuhom za kruhom u Njemačku, Austriju, Švedsku, Irsku ili Italiju.

I nije samo zdravstvo ponovno problem. Problem su opet, kao i uvijek, plaće zaposlenih u javnom sektoru, kojima je u vrijeme krize (zamisli samo!) povećana osnovica za plaće.

Pri tome se troškovi bolnica i zdravstvenih ustanova doživljavaju kao prevelik i neopravdani trošak, iako su to „tvornice" u kojima se „peći" nikad ne gase i u kojima su deseci tisuća ljudi 24 sata na raspolaganju bolesnima i onima koji preventivno brinu o svome zdravlju.

Zdravstvom se ponosimo kad naši vrhunski liječnici izvedu pionirske ili složene operacije, ali im zamjeramo propisivanje skupih lijekova u količinama koje opterećuju državni proračun, jednako kao što naše društvo i umirovljenike doživljava kao proračunsku dubiozu, a ljudi nisu krivi što su živi, osim možda zdravstva koje im pomaže da žive dulje i kvalitetnije.

Zato pozivamo političare da se, kad o zdravstvu pričaju kao o crnoj materiji koja guta sve pred sobom, prisjete životnih situacija u kojima su njima ili članovima njihovih obitelji zdravstveni djelatnici i sustav zdravstva pomogli da prebrode zdravstvene ugroze i to na način koji ih nije financijski opteretio za cijeli život. Ili njima to nije bitno jer si mogu platiti zdravstvenu skrb u privatnim zdravstvenim ustanovama.

Ispis 


Monday, 17.05.2021.

Adrian Durtschi: Ključ je u kolektivnom pregovaranju

Piše: Mašenjka Bačić 

Radnici u sektoru njege i skrbi u protekloj su godini obavljali jedan od najopasnijih poslova, a više od polovice njih nije imalo pristojnu plaću, potrebnu za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba


(foto UNICARE)

(NOVOSTI) Pandemija koronavirusa razotkrila je nedostatke u sektoru njege i skrbi te iznimno nepovoljan položaj radnika koji se bave tim poslovima. Globalni sindikat UNI Global Union napravio je nekoliko istraživanja koja su potvrdila te teze. Tim povodom razgovarali smo s Adrianom Durtschijem, koji se nalazi na čelu njihovog odjela UNICARE, a koji predstavlja dva milijuna radnika u više od 60 zemalja.

UNI Global Union nedavno je predstavio istraživanje o radnim uvjetima u sektoru skrbi i njege u pandemiji Covida-19. Što je ono pokazalo?

Naše istraživanje je pokazalo da su tijekom protekle pandemijske godine postojali manjak osoblja, niske plaće, ciljano uznemiravanje te opasni radni uvjeti. Više od polovice radnika u sektoru njege i skrbi izjavilo je kako im plaća ne omogućava dostojan životni standard, odnosno da nisu mogli osigurati osnovne potrebe kao što su stanovanje, hrana i prijevoz. Osim toga, trećina ih je rekla da nisu bili plaćeni dok su čekali rezultate testiranja, a četvrtina nije dobila plaćeno bolovanje ako su bili zaraženi. Više od 30 posto njih još uvijek nema adekvatan pristup zaštitnoj opremi, a taj postotak je viši što su zemlje teže pogođene virusom. Jedan od radnika je izjavio da zdravstveni radnici ne bi smjeli moliti za opremu ili raditi bez nje. Čak 65 posto ispitanika doživjelo je smrt suradnika ili pacijenata te su rekli kako im nije pružena nikakva podrška zbog anksioznosti, straha i mentalnih poteškoća.

Usto, 48 posto ih je izjavilo kako im je najveća briga nedostatak osoblja, a trećina da zbog toga njega koju su pružali nije bila adekvatna. Osim s rizikom od virusa, 14 posto tvrdi da su se suočili i s uznemiravanjem i nasiljem na poslu. Jedna radnica iz Austrije rekla je da je pretrpjela "verbalnu agresiju i prijetnje nasiljem od obitelji korisnika", dok su drugi rekli da su "vrijeđani na ulici i u trgovinama". Ovo istraživanje, koje je provedeno na više od 3000 radnika u 37 zemalja, pokazalo je uznemirujuće stanje narušenog globalnog zdravstvenog sektora koji često zanemaruje radnike i najranjivije. Radnici diljem svijeta su istaknuli kako je potreban hitan preustroj sektora skrbi i njege tako da im se omoguće pristojne plaće, sigurni poslovi, sindikalno organiziranje i podizanje globalnih standarda.

UNI Global Union predstavlja više od 20 milijuna radnika u 150 zemalja, a odnedavno ste prisutni i u našoj regiji. Čime se ovdje bavite?

U Europi smo upravo pokrenuli kampanju za pravedniju javnu nabavu. Javna nabava vrijedi dva bilijuna eura godišnje ili preko 13 posto BDP-a Europske unije. Taj novac, koji vlade i javne institucije troše za usluge, a koje pruža privatni sektor, može igrati odlučujuću ulogu u postavljanju standarda u cijelom sektoru. U Sloveniji i Hrvatskoj trenutno podržavamo udruživanje u sindikate osobnih asistenata i njegovatelja. Također pomažemo i sindikalno organiziranje unutar multinacionalnih tvrtki koje se bave njegom i skrbi u regiji te ćemo nastojati proširiti naš rad nakon pandemije. Važan dio našeg posla je organiziranje radnika unutar multinacionalnih kompanija jer vjerujemo da poboljšanje radnih uvjeta tamo može dovesti do ukupnog podizanja standarda diljem jugoistočne Europe.

Vaša studija o utjecaju Covida-19 na radnike u području njege za starije osobe, provedena u SAD-u, Velikoj Britaniji, Kanadi i Australiji, pokazala je da su oni skupina s jednom od najvećih smrtnosti u pandemiji. Što su ove zemlje učinile da to spriječe?

Izvještaj je jasno pokazao da su modeli za domove za starije u svim zemljama gdje je provedeno istraživanje odgovorni za većinu patnji i smrti. Radnici u tom sektoru već se duže vrijeme suočavaju s poteškoćama i nesigurnim uvjetima rada, zarađuju male plaće sa skoro nikakvim povlasticama te često nemaju sindikate. U prošloj godini oni su se našli na prvim linijama borbe s pandemijom koronavirusa, brinući se za starije i najranjivije, te su tako i sami postali najranjivija skupina. Stotine tisuća njegovatelja u domovima za starije zarazilo se koronavirusom, u SAD-u ih je umrlo najmanje 1385, Velikoj Britaniji 469, a u Kanadi 25. Pandemija je otvorila brojna pitanja s kojima se radnici u ovoj industriji već godinama bore. Kad radnici kroz sindikate mogu kolektivno pregovarati, onda mogu podignuti standard njege i pomoći svima zaposlenima u istoj ustanovi da budu zdraviji i sigurniji. Te promjene će spasiti živote tijekom pandemije i u godinama koje dolaze.

Općenito gledajući, što je pandemija otkrila o radnicima u sektoru njege i skrbi? S obzirom na to da su oni imali jednu od ključnih uloga u društvu, smatrate li da ta činjenica može dovesti do poboljšanja njihovih radnih prava?

Kao i u drugim sektorima gdje su žene većina, i ovdje vidimo sistemsku rodnu diskriminaciju. Ona uključuje povećanje nesigurnosti rada te pritisak na smanjenje plaće. U nekim drugim visokorizičnim poslovima gdje prevladavaju muškarci plaće su vrlo visoke. Radnici u sektoru njege i skrbi su u protekloj godini obavljali jedan od najopasnijih poslova, a više od polovice ih nije imalo pristojnu plaću. Pandemija koronavirusa razotkrila je disfunkcije koje već duže vrijeme postoje u našim zdravstvenim sustavima te je natjerala vlade, poslodavce i sindikate da ponovno osmisle i poboljšaju kvalitetu brige za građane u svim aspektima. Posebno kada su u pitanju dugoročna skrb i njega kod kuće. Nedovoljno ulaganje u taj sektor stvorilo je loše uvjete rada koji zadržavanje postojećih i privlačenje novih radnika u ovu iznimno psihički i fizički zahtjevnu profesiju čine vrlo izazovnima. Postoji više rješenja za poboljšanje njihovog položaja, no kolektivno pregovaranje je ključno za promjene. To podrazumijeva povećanje plaća, ali i borbu protiv diskriminacije unutar sektora. Sistemski problemi neće se riješiti ako ne prepoznamo potrebe za povećanjem plaća, zapošljavanjem većeg broja radnika i boljim zdravstvenim i sigurnosnim protokolima. Bez reforme u kojoj će radnik biti u središtu, sektor neće biti spreman za pružanje pristojne skrbi rastućoj starijoj populaciji ili suočavanje s budućom pandemijom. To predstavlja rizik za sve nas.

Ispis 


Friday, 07.05.2021.

Pravobraniteljica: U zdravstvu i socijali nedostaje radnika, a mladi jedva dolaze do pripravništva

(srednja.hr) Višegodišnje čekanje mladih na posao, i to u zanimanjima koja su deficitarna, pokazuje da mjere poticanja zapošljavanja treba značajno doraditi, smatra pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

Iz Ureda pravobraniteljice stoga od nadležnih institucija traže preispitivanje svih učinaka mjera za zapošljavanje na mlade, posebice u sektorima zdravstva i socijalne skrbi; redefiniranje mjera poticanja zapošljavanja mladih i unaprjeđenje međuresorne suradnje.

- Manjak djelatnika dobro je poznat problem u zdravstvu i socijalnoj skrbi, što može utjecati na kvalitetu zdravstvenih i socijalnih usluga građanima, a time i na razinu ostvarenja ljudskih prava. To je vidljivo i za vrijeme epidemije koronavirusa i nakon više tragičnih slučajeva u sustavu socijalne skrbi posljednjih godina, upozoravaju iz Ureda pučke pravobraniteljice.

Iz Ureda nedavno izabrane pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter ističu kako o manjku zdravstvenih radnika svjedoči i apel nadležnog ministra da se i oni umirovljeni ponovo uključe u procese rada dok, prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u sustavu socijalne skrbi trenutno nedostaje 629 stručnih djelatnika. Zato je, kako stoji u nedavno predstavljenom Akcijskom planu unaprjeđenja sustava socijalne skrbi, jedan od kratkoročnih ciljeva i zapošljavanje 200 novih stručnih radnika.

- Zato je gotovo nevjerojatno da, unatoč manjku zaposlenih, mnogi mladi koji su obrazovani za rad u ovim resorima godinama čekaju na pripravništvo, koje je preduvjet za polaganje državnog ispita i uključivanje u tržište rada, a u istoj su situaciji i učitelji i nastavnici bez radnog iskustva, smatraju u Uredu pravobraniteljice.

‘Lakše je prevesti diplomu na njemački, nego dočekati natječaj'


Navode kako tome svjedoče i pritužbe koje su primili, a koje pokazuju utjecaj takvog stanja i na demografske tokove u zemlji jer, kako se u jednoj od pritužbi navodi, dio magistara socijalnog rada je odavno u Njemačkoj jer je „lakše prevesti diplomu i naučiti jezik, nego godinama čekati i ne znati hoće li ikada dočekati" priliku za posao u struci u Hrvatskoj.

- Situaciju opisuje i nezaposlena mlada osoba koja nam se anonimno obratila u ime više stotina mladih raznih zanimanja: „Dok čekamo natječaje, ne bismo smjeli raditi nikakav drugi posao jer je to jedan od uvjeta za prijavu na natječaje. U tom periodu čekanja ovisimo o pomoći roditelja, bliskih članova obitelji i ne možemo nikako samostalno ostvariti prihod s kojim bi se mogli uzdržavati. Želimo raditi, a ne možemo.„ Ovaj problem može dovesti i do diskriminacije temeljem imovnog stanja, u situaciji kada si neki mogu priuštiti čekanje na posao u struci, dok su drugi primorani raditi druge poslove kako bi podmirili osnovne životne troškove, prepričavaju iz Ureda pravobraniteljice.

Nabrojali su i razloge zbog kojih mladi ne mogu dobiti pripravništvo:
- iznimno formalizirane procedure zapošljavanja u sektoru obrazovanja, zdravstva i socijalne politike: prethode im odobrenja resornih i Ministarstva financija, u skladu s ranije utvrđenim kvotama zapošljavanja
- zastoj u provedbi mjera poticanja zapošljavanja, među kojima je i Pripravništvo: broj mladih koji su u njih bili uključeni bio je 38,71% manji nego 2019., jer su zbog epidemije i njenog utjecaja na gospodarski život i tržište rada, mjere poticanja zapošljavanja određeno vrijeme bile zamijenjene provedbom mjera za očuvanje radnih mjesta
- kvote za zapošljavanje pripravnika nisu usklađene sa brojem učenika i studenata koji su završili školovanje za ove djelatnosti i koji bi, po završetku pripravništva i nakon položenog stručnog ispita, trebali ući na tržište rada
- uvjet prema kojem kandidati moraju biti najmanje 6 mjeseci u evidenciji nezaposlenih, ako se kroz navedenu mjeru žele zaposliti kao pripravnici u realnom sektoru pa, zbog neizvjesnosti oko mogućeg uključivanja u mjeru, moraju birati između egzistencije i zapošljavanja u struci

Konkretni prijedlozi: Redefiniranje mjera ili njihova zamjena drugim mjerama


Postupajući po pritužbama mladih, iz Ureda pravobraniteljice su dali više prijedloga koji bi olakšali zapošljavanje mladih u zdravstvu, socijalnoj skrbi i obrazovanju, a time i osnažili navedene sektore, opterećene višegodišnjim manjkom radnika.

Tako su Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dali više prijedloga, a o tome su informirali i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Središnji državni ured za demografiju i mlade i Mrežu mladih Hrvatske.

Konkretno, predložili su sljedeće:
- preispitivanje svih učinaka mjera za zapošljavanje na mlade, kako pozitivnih tako i negativnih- redefiniranje mjera poticanja zapošljavanja mladih i njihovu doradu ili zamjenu drugim, učinkovitijim mjerama- unaprjeđenje međuresorne suradnje i uključivanje svih nadležnih državnih tijela kojima smo ove prijedloge dostavili na znanje, obrazovnih institucija i zainteresirane javnosti u osmišljavanje adekvatnih mjera za poticanje zapošljavanja mladih.

- Posebno smo istaknuli potrebu da u osmišljavanje rješenja uključe i udruge mladih, koje i u pritužbama daju i ideje za unapređenje sustava, ali i Središnji državni ured za demografiju i mlade. On je, između ostalog, nadležan za poslove koji se odnose na motiviranje mladih na ostanak u Hrvatskoj, usklađivanje rada državnih i ostalih tijela u poboljšanju i unapređenju kvalitete života mladih i izgradnji cjelovite, sveobuhvatne i međuresorne politike za mlade, zaključuju iz Ureda pučke pravobrnaiteljice Tene Šimonović Einwalter.

Ispis 


Thursday, 06.05.2021.

Nije riječ o sindikalnom porezu, već o ispravljanju nepravde prema članovima sindikata koji financiraju kolektivno pregovaranje

MATICA HRVATSKIH SINDIKATA

NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE

Zagreb, 6. svibnja 2021.

Priopćenje za javnost

 

Članovi sindikata, kroz organizirano djelovanje, ključni su akteri borbe za povoljniji radno-pravni status i veća prava svih radnika. Oni u toj borbi sudjeluju vlastitom aktivnošću i financiranjem stručnog aparata u sindikatima bez čega ne bi bilo ni ekonomske ni pravne podloge za kolektivno pregovaranje niti kontrole provedbe i zaštite prava radnika. Nečlanovi sindikata, s druge strane, ohrabreni činjenicom da će u svakom slučaju konzumirati podjednako sva prava i povlastice ugovorene kolektivnim ugovorima, ne participiraju u toj istoj borbi pa niti plaćanjem neke vrste naknade za korištenje izborenih prava. Članovi i nečlanovi sindikata Zakonom o radu izjednačeni su samo po pitanju opsega prava, ali ne i po pitanju njihovih obveza. Naš zakonski sustav stavlja u neravnopravan i diskriminatoran položaj članove sindikata u odnosu na nečlanove. To je nepravedan sustav. Takav sustav potkopava društvenu solidarnost i potiče prisvajanje plodova tuđih napora.

 

 

Rješavanje ovog problema nije trivijalno, jer stanovita prava radnika ne proizlaze samo iz sindikalne aktivnosti već velikim dijelom i iz rada pojedinca. Stoga plaća i osnovna prava iz domene socijalne sigurnosti ne mogu biti predmet različite regulacije na temelju članstva i nečlanstva u sindikatima. Ali jedan dio prava, razmjeran razlici u naporima i troškovima kolektivnog pregovaranja, koje ima član u odnosu na nečlana, trebao bi biti prepoznat kao dodatno pravo članova sindikata, kako je to regulirano u većini civiliziranih zemalja.

Obveza plaćanja naknade za korištenje povoljnosti iz kolektivnih ugovora ili ugovaranje prava koja vrijede samo za članove sindikata nisu nepoznati modeli reguliranja navedenih odnosa. Različita rješenja koja za cilj imaju uspostavljanje pravednih odnosa, jačanje sindikata i poticanje kolektivnog pregovaranja već dugo postoje u nizu zemalja Europe i svijeta, od Njemačke, Slovenije, Kanade, Turske, Švicarske, Bugarske, Belgije, Danske, Švedske, Finske, Islanda pa do Izraela, SAD-a, ...

Uvođenje obveze plaćanja određene naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za nečlanove sindikata nije „sindikalni porez". To je pitanje uspostavljanja ravnoteže koja će spriječiti iskorištavanje onog dijela radnika koji svojim odricanjima osiguravaju postojanje kolektivnih ugovora i njima zajamčenih prava. Kolektivni ugovori, božićnice, regresi i veće plaće ne padaju s neba.

Nije ova nepravda stvar samo javnog i državnog sektora, kako opet tvrde oni koji sustavno pokušavaju unijeti razdor između radnih ljudi u javnom i privatnom sektoru da bi prikrili pravi rascjep hrvatskog društva između onih koji imaju previše i one građanske većine koja nema dovoljno. I u privatnom sektoru nečlanovi sindikata jednako uživaju u plodovima sindikalnih napora i odricanju svojih kolega, članova sindikata. Štoviše, u privatnom sektoru još je izraženije sprječavanje i opstrukcija sindikalnog organiziranja, što sve više dovodi do opadanja broja članova sindikata i može imati veoma opasne posljedice po sve radne ljude jer su sindikati najvažniji i uglavnom i jedini branitelji društvene kohezije, socijalne pravde i dostojanstva radnika.

Sindikati ne traže nikakav novac za sebe. Žele uspostavljanje pravednih odnosa u društvu i promjenu okvira koji potiče iskrivljene društvene vrijednosti i nesolidarnost. Nikada svi radnici neće i ne moraju biti članovi sindikata, ali bi svi radnici trebali na neki način participirati za zajednička prava koja koriste, a koja sindikati i njihovi članovi izbore. Tu nije riječ niti o uvođenju obvezne sindikalne članarine ili „sindikalnog poreza", već o tome da bi se jedan od spominjanih modela (kako u javnom, tako i u privatnom sektoru) koristio samo i isključivo u situaciji potpisanog kolektivnog ugovora kojim su sindikati materijalna prava ugovorili na višoj razini od zakonom uređene.

Božićnice, regresi, uskrsnice, darovi za djecu, jubilarne nagrade, pravo na plaćeni prijevoz na posao i s posla tek su neka od prava na koja poslodavce ne obvezuje nikakav zakon, nego se za njih izbore sindikati kolektivnim pregovaranjem. Stoga upravo članovi sindikata, a ne čelnici, traže da se ta prava u punom ili povećanom obimu odnose samo na njih jer isključivo oni dobrovoljno financiraju sindikalnu borbu i na njihovim leđima i aktivnostima postižu se bolji uvjeti za sve radnike, dok za to vrijeme nečlanovi drže „ figu u džepu" i sva povećanja plaća nonšalantno trpaju u taj isti džep.

Sindikati ne traže ništa što nemaju druge civilizirane zemlje. Štoviše, traže i manje, jer neke zemlje poput Kanade i Bugarske imaju model po kojem nečlanovi plaćaju tzv. doprinos solidarnosti izravno sindikatima. Hrvatski sindikati to ne žele. Cilj sindikata u Hrvatskoj je uspostavljanje pravednog i poticajnog okruženja za zaštitu i unapređenje prava radnika i građana. Na to svi zajedno imamo bezuvjetno pravo. Tu nema mjesta trgovanju s radničkim pravima, svim onim što su sindikati svojim akcijama izborili i sigurno ga neće biti. Stoga nema logike da se reguliranje prava članova i nečlanova u javnosti povezuje s produljenjem radnog vijeka do 67 godina jer je upravo sindikalnom inicijativom „67 je previše", u suradnji sindikata i građana, dokinuta namjera Vlade za obveznim radom nakon 65-e godine.

 

Sanja Šprem, zamjenica predsjednika Matice hrvatskih sindikata, v.r.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, v.r.

Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, v.r.

Ispis 


Vezane vijesti

Monday, 30.08.2021.

SSSH: Kolektivni ugovori donose najveći broj dodatnih dana godišnjeg odmora

HRT

Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) priopćio je u ponedjeljak kako je analiza Europske konfederacije sindikata (ETUC) pokazala da hrvatski radnici, kao i njemački, najviše profitiraju od sindikalnog kolektivnog pregovaranja po pitanju godišnjih odmora.

- Analiza ETUC-a pokazala je kako hrvatski i njemački radnici najviše profitiraju od kolektivnog pregovaranja kada je u pitanju trajanje godišnjeg odmora, odnosno broj dodatnih dana plaćenog odmora. U radnim sredinama u kojima se primjenjuju nacionalni ili granski kolektivni ugovori, hrvatski i njemački radnici u prosjeku imaju deset dana plaćenog odmora više od zakonskog minimuma, navodi se u priopćenju.

Opširnije

Thursday, 26.08.2021.

KBC Osijek poslao upozorenje necijepljenim radnicima, Ministarstvo ga podržava

(INDEX.HR) MINISTARSTVO zdravstva pozdravilo je potez Ravnateljstva KBC-a Osijek koje je dopisom upozorilo svoje necijepljene djelatnike na mogućnost plaćanja odštete zaraženim pacijentima.

U dopisu se djelatnike KBC-a Osijek upozorava na mogućnost plaćanja odštete ako se pacijent zarazi u bolnici i tuži ustanovu. U dopisu Ravnateljstvo navodi da će, ako se to dogodi, bolnica moći od svog necijepljenog radnika tražiti odštetu.

Opširnije

Thursday, 10.06.2021.

Zajednički dopis sindikalnih središnjica predsjedniku Vlade i ministru rada, a u vezi donošenja Direktive o minimalnoj plaći

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani ministre,

budući da se 14. i 15. lipnja 2021. godine održava sjednica EPSCO-a na kojoj će se, između ostalog, održati rasprava o izvještaju o napretku o Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama u EU, u nastavku iznosimo naša promišljanja i stavove.

2019. godine predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, obećala je svakom radniku u Europskoj uniji osigurati pravednu minimalnu plaću koja omogućuje dostojan život.

Opširnije

Monday, 31.05.2021.

Zajednički komentar sindikalnih središnjica na prethodnu procjenu učinaka propisa za nacrt prijedloga Zakona o radu

Zagreb, 28. svibnja 2021. - Sindikalne središnjice Savez samostalnih sindikata Hrvatske ( SSSH), Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) i Matica hrvatskih sindikata (MHS) uputile su zajednički komentar na prethodnu procjenu učinaka propisa za Zakon o radu koje je trenutno u savjetovanju do 7. lipnja 2021. godine.

Cijeli komentar sindikalnih središnjica dostupan je na stranici e-savjetovanja, a u nastavku ga prenosimo u cijelosti.

Opširnije

Friday, 15.01.2021.

Beroš: "Isplata deset posto veće plaće na covid odjelima u domeni je ravnatelja bolnica"

(NACIONAL) Ministar zdravstva Vili Beroš u petak je poručio da je isplata 10 posto veće plaće zaposlenima u zdravstvenom sustavu koji rade s covid-19 pozitivnim pacijentima u domeni ravnatelja pojedinih zdravstvenih ustanova.

Beroš je nakon obilaska sisačke bolnice vezano za upozorenje Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi o neisplati 10 posto veće plaće zaposlenima u zdravstvenom sustavu koji rade s covid-19 pacijentima, kazao da je odluka Vlade jasna.

Opširnije