Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske zatečen je zadnjim tekstom Prijedloga uredbe o izmjenama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama kojim se mijenjaju koeficijenti složenosti poslova u zdravstvenim ustanovama, a koji je dostavljen članovima radne skupine na sastanku 30. ožujka 2021. godine u Ministarstvu zdravstva.
Nastavno na prethodno vođene razgovore Sindikata i Ministarstva zdravstva kao socijalnih partnera, o nužnosti izmjena važeće Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, očekivali smo od Ministarstva da provede određene mjere. Međutim, analizom dostavljenog Prijedloga uredbe uočili smo da u Prijedlogu uredbe nisu uvaženi argumenti sindikata kao socijalnog partnera, osim djelomično onih koji se odnose na medicinske sestre i vozače saniteta. Dapače, sve ostalo je kao i do sada vrlo selektivno provedeno i pogodujući interesnim skupinama za koje do sada nije bilo ni naznake da su svojim trenutnim položajem dovedeni u bilo kakvu nekorektnu poziciju u sustavu zdravstva i javnih službi kao cjelini.
Ministarstvo zdravstva je još Sporazumom potpisanim 27. rujna 2013. godine sa Samostalnim sindikatom zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske preuzelo obvezu riješiti pitanje statusa radnika za čije koeficijente se cijelo ovo vrijeme zalažemo kroz izmjenu važeće Uredbe, stoga i danas tražimo da se novim Prijedlogom uredbe utvrde traženi koeficijenti za sve zdravstvene i nezdravstvene radnike I vrste zvanja koji sudjeluju u dijagnostici i liječenju, kao i onim radnicima koji su krajnje neprimjerenim položajem unutar sustava javnih službi (da ne uspoređujemo njihov položaj sa radnicima u javnim poduzećima, ugostiteljstvu ili turizmu) dovedeni u krajnje diskriminirajući i nedopustiv položaj.
Naglašavamo da je Ministarstvo zdravstva, od 2015. godine do danas sindikatima u više navrata obećavalo korekciju postojećih koeficijenata, međutim ponovno su iz teksta Uredbe izostavljene gotovo sve kategorije radnika visoke stručne spreme koji nisu doktori (osim sada medicinskih sestara), a uvode se nova položajna radna mjesta i podižu koeficijenti složenosti poslova doktora. Pa tako i dalje zbog nebrige Ministarstva zdravstva u sustavu nemamo diplomirane fizioterapeute, diplomirane inženjere medicinske radiologije / magistre radiološke tehnologije, diplomirane sanitarne inženjere / magistre sanitarnog inženjerstva i inženjere medicinsko laboratorijske dijagnostike / magistre medicinsko – laboratorijske dijagnostike kao ni diplomirane socijalne radnike.
Ovakav propust ili namjera predstavlja veliku štetu radno-pravnom statusu navedenih zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji sudjeluju u dijagnostici i liječenju, a njihovo izdvajanje predstavlja izravnu diskriminaciju s osnove iste razine obrazovanja.
Argument ministarstva da neke djelatnosti nema u Uredbi zato jer nisu promijenjeni I usklađeni zakonski propisi nije nešto čime bi se trebalo argumentirati izostanak njihovog statusa, već je potvrda da ministarstvo ne radi svoj posao. Svi ti radnici koji su se školovali da bi unaprijedili svoja znanja i doprinijeli kvaliteti usluga sustava zdravstva svakodnevno rade svoj posao, samo propustom i nebrigom ministarstva se njihov rad ne valorizira.
Također naglašavamo da iako u sustavu zdravstva značaj zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji sudjeluju u dijagnostici i liječenju nema konkurenciju, uloga ostalih nezdravstvenih radnika zbog kojih cijeli sustav redovito funkcionira ne može se zanemariti. U sustavu zdravstva zbog višegodišnje zabrane zapošljavanja i minoriziranog položaja nema dovoljan broj niti kuhara niti pomoćnog i tehničkog osoblja. Nedopustivo je da naši kuhari i naše pomoćno i tehničko osoblje za svoj rad ne može ostvariti niti minimalnu plaću, a da njihove poslove zbog manjka kadrova obavljaju totalno nekvalificirani i neprovjereni radnici, kao i počinitelji kaznenih djela na izdržavanju zatvorskih kazni.
I na kraju kao izraz krajnjeg nezadovoljstva Sindikat zaista postavlja pitanje koji će ministar i koja administracija znati jasno reći da u sustavu zdravstva svatko mora dobiti pravednu plaću za odrađeni rad i tko će podvući crtu kod plaćanja za nerad, jer nikada se kao danas nije toliko plaćao nerad i nikada kao sada nisu ljudi koji rade nezdravstvene poslove i poslove niže složenosti bili manje plaćeni nego danas. Za sindikat je to neprihvatljivo, a za ministarstvo zdravstva s ministrom na čelu sramotno.
S poštovanjem,
Predsjednik SSZSSH
Stjepan Topolnjak,vr.
