…intervju možete preslušati klikom OVDJE
emitirano : 04.08.2012
Što je s Vladom potpisano, što se dobilo, a što izgubilo? Zašto nije uspjela arbitraža? Poslušajte u Intervjuu tjedna u kojem je gostovala predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek.
(RADIO 101) “Tražiti ćemo od Vlade hitno, na prvoj sjednici poslije godišnjih odmora, uzimanje Temeljnog kolektivnog ugovora”, jer su sindikati Matice već jednom odbili mirenje i arbitražu i stoga ponovo pokretanje mirenja od strane Vlade nema smisla, rekla je Spomenka Avberšek.
Početak otkazivanja kolektivnih ugovora i mirenja koji je Vlada pokrenula na prošloj sjednici, pokazao je kako polovica potpisa Sindikata javnih službi u ovom trenu ne znači ništa:
“Ako su mislili da su naši potpisi nešto što se je napisano na školskoj ploči pa da se može izbrisati, prevarili su se”, poručuje Matici Avberšek.
Mjesec dana nakon pregovora kontra Matici potpisala je kolektivni s onim što Vlada nudi jer je gubljenje božićnice i regresa bolje rješenje od smanjivanja plaća:
“Što se tiče regresa, božićnica, i bivša Vlada je to tražila od sindikata no mi nismo pristajali. Ovog puta u pitanju su bile plaće, radna mjesta i kolektivni ugovor. Zašto netko misli da je popuštanje u pregovorima ako radnik bolje prođe…”
Četiri sindikata se trude, ostali zabušavaju:
“Četiri su došla, četiri nisu. Vjerovali su da Vlada neće početi pregovore, ali počeli su. Drugi sastanak se održava, još se dogovaramo, no na trećem sastanku otvaraju se pitanja o vrlo važnim člancima u kojima ostali sindikati ne sudjeluju”, napominje Avberšek.
Razjedinjenost Sindikata dodatno pojačava njihovu neozbiljnost javnosti, no za to je kriva borba za «fotelje» veli.
Takvu razjedinjenost Sindikata i tvrdoglavo ustrajanje u svojim zahtjevima, odnosno ne popuštanje i otezanje s referendumom, neće platiti sindikalisti. A, jednom kad Vlada jednostrano ukine kolektivne, prijetnje tužbama i eventualna naknada kasnije malo će značiti onima koji su prava izgubili:
“U uređenoj pravnoj državi u koja sporove dobiva za pet godina pitanje je koliko će ljudi otići u mirovinu. Koja je to satisfakcija da ću nešto dobiti za pet godina? Koja je satisfakcija da se kao sindikalac veselim što će država morati platiti milijune? To će platiti građani, a to mi nije u interesu.”
Građani su ti koji na kraju plaćaju sve sindikalne dogovore i odgađanja, zaključuje Avberšek:
“Vlada je kontinuitet jedne zemlje. Vlada ne počinje s njima i ne završava s njima i ne mogu ostavljati probleme jedni drugima jer sve to skupa ostavljaju građanima. A kako su sindikati mislili, ako nije bilo novaca 2010. i 2011., da će biti 2012. i 2013. godine…”