Može li premijer Milanović na razum privesti Slavka Linića koji se sada vodi kapricom, zavapio je pred novinarima Vilim Ribić iz Sindikata znanosti i predsjednik Matice hrvatskih sindikata, dolazeći u petak na zadnju rundu pregovora s Vladom. I u toj njegovoj rečenici vjerojatno se krije dobar dio istine o socijalnoj državi i zadnjim linijama obrane koje je štite od neoliberalne agende.
Sindikati su se prvi put suočili s vladom koja kao poslodavac imenuje pregovarački tim i daje mu pune ovlasti za dogovor.
Nema sitnih ustupaka, dogovora poskrivećki. Nema vrhovnog arbitra koji će se nakon mukotrpnih pregovora pojaviti kao spasitelj, pa i popljuvati ono što je svom timu dao u zadatak da napravi. Ta su vremena prošla. I to je očito mnogima bolna spoznaja. Više nema dogovora, na redu su pregovori. Treba pokazati sposobnosti pa i snagu da se pristane na odricanja ili doista dokaže ta uloga branitelja socijalne države.
Ali doći na pregovore s namjerom da se parafira samo ono što ide u korist onih koje dio sindikata zastupa i pritom odbiti bilo kakav ustupak na širem polju, pomalo je pokvarena igra. Ili se očekivalo da će na pregovore nenajavljen svratiti premijer i zašamarati svoje ministre samo kako bi se populistički dodvorio predstavnicima ili dijelu sindikalnih predstavnika.
Jer, tko je rekao da nema para, kao što je nekadašnji premijer Ivo Sanader zborio. No, model umjetnog socijalnog mira o kojem je jučer prozborila jedna od sudionica pregovora, je mrtav.
Naravno, posve su u pravu i Ribić i njegove kolege, tražeći za svoje članstvo što više. To je njihov posao. No, u tom poslu ponekad se treba osvrnuti oko sebe jer uskoro bi se moglo dogoditi da posao i plaću imaju i zarađuju samo oni koji su čvršće ili labavije povezani s državom. A onda u jednom trenutku ni za njihova primanja novaca neće biti.
Piše Gabrijela GALIĆ
