Tko ima koristi od otpuštanja čistačica u zdravstvu

Darko Zošak, stručnjak na području optimizacije troškova čišćenja s dugogodišnjim stažem u branši “čišćenja” u zemljama zapadne Europe

Što je posebno kod čišćenja zdravstvenih ustanova, odnosno u čemu se razlikuje čišćenje jedne zdravstvene ustanove od čišćenja jednog poslovnog objekta?

Osnovna razlika između čišćenja zdravstvenih ustanova i jednog poslovnog objekta je svrha takvog čišćenja. Tako je osnovna svrha čišćenja zdravstvenih ustanova sprečavanje nastajanja i širenja bolničkih infekcija, dok je kod tzv. “običnog čišćenja” poslovnih objekta važno samo da se postigne vizualni dojam čistoće.
Druga velika razlika je učestalost čišćenja. – S obzirom da zdravstvene ustanove moraju stalno zadovoljavati visoke higijenske standarde, njih je potrebno kontinuirano čistiti. Kod poslovnih objekata to nije tako. Površine poslovnih objekata se čiste samo kada su one prljave, odnosno kada se one doimaju prljavo. Površina jednog poslovnog objekta se nikada neće čistiti prije nego što se na njoj ne pojavi prljavoća koja je prostim okom vidljiva. Čak i tada se površina neće očistiti, nego će se sa čišćenjem pričekati sve dok onaj, koji je odgovoran za čišćenje, po svojoj volji, procjeni da je došlo vrijeme čišćenja. Kod čišćenja zdravstvenih ustanova je takvo postupanje nezamislivo, jer se površine zdravstvenih ustanova nikada ne smiju do te mjere zapustiti da su potrebna generalna čišćenja.
Troškovi rukovođenja čistačica i kontrole njihovog rada u zdravstvenim ustanovama su neusporedivo viši od takvih troškova u poslovnim objektima. Čišćenje poslovnih objekta se nakon uhodavanja, prepušta iskusnim čistačicama, a njihovo kontroliranje se u pravilu svodi na “šetnju” po objektu kako bi se stekao dojam o postignutoj razini čistoće.
Provedba i kontrola čišćenja jedne zdravstvene ustanove je nešto potpuno drugačije. Takvo čišćenje se ne smije prepustiti slobodnoj procjeni čistačica, niti njihovim voditeljima, nego se ono mora organizirati na način da se osigura stalno čišćenje sukladno unaprijed definiranim postupnicima i uputama za rad. Za čišćenje zdravstvenih ustanova je iz tog razloga potrebno angažirati posebno motivirane, savjesne, odgovorne i dobro obučene čistačice. Takvo čišćenje treba izvesti što brže, tako da se što manje smeta pacijentima, te da se ne usporava tijek liječenja, odnosno provedba medicinskih zahvata na njima.
O radu i rezultatu rada čistačica u zdravstvenim ustanovama se mora stalno voditi pisana evidencija na temelju čega se ocjenjuje:
– da li je očišćeno sve što je dogovoreno;
– da li je sve što je očišćeno u pravom trenutku, te
– da li je sve očišćeno na unaprijed definirani način.
Prije čišćenja mora postojati suglasnost oko odgovora sa svima koji su uključeni u proces čišćenja jedne zdravstvene ustanove na slijedeća pitanja:

Što je uopće čistoća jedne površine?

Pod čistoćom se podrazumijeva stanje jedne površine na kojoj se ne nalaze neželjene supstance koje se najčešće nazivaju nečistoćama.

Što je mikrobiološka čistoća jedne površine?

Pod mikrobiološkom čistoćom se podrazumijeva stanje površine na kojoj se ne nalaze živi mikroorganizmi. Pri tomu je vrlo važno napomenuti, da mikrobiološka čista površina može i dalje biti prljava, odnosno da se na njoj mogu nalaziti različite vrste nečistoća koje mogu pogodovati rastu i razmnažanju mikroorganizama.

Što je čišćenje, odnosno kao se definira čišćenje?

Točna definicija čišćenja je: “čišćenje je proces u kojem se početna razina nečistode snižava do tražene razine nečistoće. Kako je teško definirati početnu razinu nečistoće, kako je razina nečistoće prije čišćenja na svakoj površini drugačija, te kako je u načelu razina nečistoće prije čišćenja irelevantna, u praksi se primjenjuje jednostavniji način definiranja čistoće, a ona glasi ovako:
“Čišćenje je proces odstranjivanja nečistoća tehnikama koje unaprijed definiraju postizanje određenog rezultata, neovisno o tomu, u kojem je stanju čistoće ta površina bila prije čišćenja “.
Iz toga proizlazi da se uspješnost čišćenja ne može ocijeniti mikrobiološkom analizom briseva iz više razloga, a izdvojiti ću samo dva najbitnija.
Prvi razlog je taj što zadovoljavajuća razine mikrobiološke čistoće može biti slučajna ili može biti posljedica učinkovite dezinfekcije, dakle što joj uzrok uopće ne mora biti čišćenje.
Drugi razlog taj, što ne postoji linearna povezanost između reduciranja broja mikroorganizama i količine odstranjene prljavoće. Tako će npr., s obzirom da se mikroorganizmi većinom nalaze na površini nečistoće, već čak i površno čišćenje grube i nevezane prljavoće (prašine) odstraniti veliki broj mikroorganizama, dok će se pri tomu odstraniti vrlo mali dio ukupne nečistoće. Kako je čišćenje gornjeg sloja prljavoće neusporedivo lakše i jednostavnije od čišćenja doljnjih slojeva prljavoće (zbog različitih adsorpcijskih i adhezionih sila, te kinetičkih zakonitosti koje tu prljavoću vežu, odnosno drže na površini), analizom mikrobioloških briseva bi se moglo doći do pogrešnih zaključaka o učinkovitosti čišćenja. Dodatno bi se time zanemarili inaktivirani mikroorganizmi, te ostale prljavoće koje predstavljaju idealno hvatište i podlogu za rast i razmnažanje mikroorganizama, a koje također u bitnomu utječu na nastanak i širenje intrahospitalnih infekcija.

Slijedom navedenog u praksi se čišćenje zdravstvenih ustanova u praksi kontrolira nanašenjem nevidljive vodotopive boje, odnosno boje koja je vidljiva samo pod UV osvjetljenjem. Nevidljiva boja može biti u obliku flomastera, pečata ili spreja i lagano se odstranjuje sa označenih površina u sklopu redovnog čišćenja. Da li je površina očišćena, odnosno u kojoj mjeri je ona odstranjuje se uz pomoć UV-lampi.

Slijede primjeri:

očišćeno

manjkavo očišćeno

neočišćeno

Ako je potrebno preciznije ustanoviti rezultat čišćenja, odnosno stupanj higijene, onda se to radi mjerenjem količine adenozin trifosfata (ATP-a) na očišćenoj površini.

Svaka stanica sadrži ATP, neovisno o tomu, da li je ona živa ili mrtva, te da li je ona biljnog ili životinjskog podrijetla ili je ona neki mikroorganizam. Dokazivanjem ATP-a na površini indirektno se dokazuje biomasa na njoj, dakle, izvor hrane za mikroorganizme. Mjerenje ATP-a je neusporedivo jeftinije od analize briseva, rezultat mjerenja je odmah vidljiv, te nije potreban nikakav laboratorij, niti bilo kakva kvalifikacija ili predznanje osoba koja izvode takvu vrstu mjerenja.
Uspoređivanjem ostvarenog rezultata prije i poslije čišćenja, može se, u samo nekoliko sekundi ocjeniti učinkovitost bilo koje tehnike čišćenja, bilo kojeg pribora za čišćenje, bilo kojeg sredstva za čišćenje, pa i bilo kojeg dezinficijensa.
Isto tako se mjerenjem ATP-a na površini mogu optimizirati intervali čišćenja, te se može učinkovito kontrolirati kvaliteta rada spremačica što bitno utječe na snižavanje troškova čišćenja.
Uređajem za mjerenje ATP-a se također može jednostavno ustanoviti da li dokazana biomasa sa površine potječe od živih ili neživih stanica.
Način mjerenja je vrlo jednostavan. – Štapić sa vatom se izvadi iz patrone, povlači se po površini i vraća ponovno u patronu koja se stavlja u prenosni (džepni) luminometar na očitavanje.

Iz navedenog postaje jasno, pogotovo kada se uzmu u obzir otežani uvjeti rada čistačica u zdravstvenim ustanovama (profesionalna oboljenja, noćne smjene, rad u prisutnosti teških bolesnika, komunikacija sa pacijentima i sl.) da je kvalitetno čišćenje bilo koje zdravstvene ustanove vrlo zahtjevno i da je cijena takvog čišćenja neusporedivo viša od čišćenja od bilo kojeg poslovnog objekta.

Da li je bolja varijanta čišćenja zdravstvenih ustanova u vlastitom aranžmanu ili je bolje čišćenje outsourcingom?

S obzirom na veliki riziko, a samim time i veliku odgovornost za nastanak i širenje bolničkih infekcija, visokorizična područja poput operacionih sala, odjela sa opeklinama i rađaonica treba, po mišljenju struke, uvijek čistiti vlastita služba za čišćenje.

A ostala područja zdravstvenih ustanova?

Usluga čišćenja zdravstvenih ustanova outsourcingom je, kada se je krajem osamdesetih godina pojavila na tržištu, bila definitivno najprikladnija varijanta čišćenja. Razlog tomu je bio taj, što su tada zdravstvene ustanove čistile zastarjelim i kompliciranim tehnikama čišćenja, tako da je čišćenje bilo sporo i skupo, te se nije mogao postići zadovoljavajući stupanj higijene. Takve okolnosti su dovele do toga, da su tada zdravstvene ustanove odlučile angažirati vanjske servise za čišćenje, koji su efikasnijim tehnikama, opremom i organizacijom rada uspjeli ponudili uslugu kojom je ostvaren veliki potencijal uštede i kojom je u bitnomu podignuta razina čistoće zdravstvenih ustanova. U novije vrijeme se je ta situacija promijenila, tako da se je velika većina zdravstvenih ustanova u Europi, nakon reorganizacije vlastite službe za čišćenje, ponovno vratila na čišćenje u vlastitom aranžmanu.
Na takav trend najbolje ukazuje činjenica da se u Europi, već unazad 15 godina, smanjuje ukupni volumen usluga čišćenja zdravstvenih ustanova outsourcingom, unatoč činjenici što se stalno otvaraju nove zdravstvene ustanove.

Možete li nam malo konkretnije pojasniti gdje je zapravo problem sa outsourcingom čišćenja zdravstvenih ustanova, odnosno koji su to konkretni razlozi koji su upravitelje zdravstvenih ustanova naveli na povratak čišćenju u vlastitom aranžmanu?

Nakon izvrsnih rezultata čišćenja od strane vanjskih servisa za čišćenje upravitelji zdravstvenih ustanova su, promatrajući rad takvih servisa, shvatili da efikasno i kvalitetno čišćenje ne ovisi bitno o nekom posebnom predznanju, iskustvu, know-how-u ili vještini onih koji izvršavaju poslove čišćenja, nego da to dominantno ovisi o onima koji rukovode čišćenjem. – Da je tomu tako najbolje potvrđuje činjenica da su njihove vlastite spremačice, prelaskom pod stručno vodstvo tih servisa, tako reći, preko noći počele postizati neusporedivo bolje rezultate.
Upravitelji zdravstvenih ustanova su prilikom analize svojih propusta primijetili da voditelji njihovih vlastitih službi za čišćenje nisu posvećivali dovoljno pažnje na odabir, osposobljavanje i uvježbavanje svojih djelatnika. Time je došlo do velikih razlika u kvaliteti radu čistačica što je dovelo do stvaranja mitova o nezamjenjivim i mitovima o nesposobnim i nemotiviranim vlastitim čistačicama.
Kada su upravitelji zdravstvenih ustanova usporedili za identičnu uslugu plaćeno i dobiveno, zaključili su, da je cijena čišćenja outsourcingom, u pravilu, uvijek viša od vlastite službe za čišćenje. Iz toga su zaključili da su za postizanje zadane razine čistoće, iz svog neznanja, trošili puno previše radnih sati. Kada je njihova vlastita služba za čišćenje došla do saznanja i iskustva što treba, kada i kako očistiti i kada se je organizirala da to izvede na svrsishodan način, ona automatski postala konkurentna svakom vanjskom servisu za čišćenje.
Daljnjom analizom troškova vlastitih službi za čišćenje upravitelji zdravstvenih ustanova su postali svjesni da su zdravstvene ustanove, isto kao i servisi za čišćenje, veliki potrošači i da na tržištu također po niskim cijenama mogu kupovati sredstva, pribor i opremu. Isto tako su došli do zaključka da im se također isplati ulagati u specijalizirane strojeve, u know-how svojih voditelja čišćenja, u dodatnu obuku svojih spremačica, u kvalitetne sustave kontrole i u vlastitu službu za generalna čišćenja, te da, isto kao i servisi za čišćenje zbog velikog broja spremačica, oni mogu napraviti učinkoviti sustav zamjena u slučaju bolovanja ili drugih izostanaka sa posla.
Kada su usporedili kalkulacije servisa za čišćenje sa kalkulacijama svojih vlastitih službi za čišćenje upravitelji zdravstvenih ustanova su uvidjeli su da su cijene usluga vanjskih servisa bitno više iz razloga što oni na svoju uslugu obračunavaju dobit i PDV.
Kada su, na kraju, upravitelji zdravstvenih ustanova uzeli u obzir i činjenicu da se troškovi nastali angažiranjem vanjskog servisa za čišćenje, ne sastoje samo od cijene čišćenja, nego da toj cijeni treba dodati;
– dodatne troškove nabavke same usluge čišćenja;
– dodatne troškove radnog vremena vlastitih zaposlenika koji kontroliraju pružanje usluge čišćenja;
– i dodatne troškove ostalih vlastitih zaposlenika koji su zaduženi za komunikaciju sa servisom za čišćenje, te za koordinaciju poslova i rješavanje reklamacija definitivno su zaključili, da im je čišćenje u vlastitom aranžmanu puno prihvatljivije.Tragom takvih zaključaka provedena je jedna objektivna i mjerodavna usporedba čišćenja vlastite službe za čišćenje sa uslugom čišćenja outsourcingom. Nju je provela najstarija psihatrijska bolnica na svijetu u Riedstadtu u Njemačkoj. To višegodišnje istraživanje, koje je provedeno uz pomoć neovisnih eksperata, dokazalo je, da je čišćenje zdravstvenih ustanova u vlastitom aranžmanu, uz postizanje identičnog rezultata, jeftinije od usluge outsourcinga. – Unatoč činjenici da su pri tomu kod pružatelja usluge čišćenja outsourcingom plaće zaposlenika bile puno niže i što su uvjeti njihovog rada bili neusporedivo lošiji.

Zašto se ipak sve bolnice nisu ponovno vratile na čišćenje u vlastitom aranžmanu?

Iz razloga što je ponovni povratak čišćenja sa outsourcinga na čišćenje u vlastitom aranžmanu izrazito komplicirano jer su se ponuditelji usluga outsourcinga pobrinuli da u međuvremenu nestane sva oprema, infrastruktura i zaposlenici koji su te poslove obavljali. To dakako ne znači da, unatoč toga, oni ne razmišljaju o toj varijanti čišćenja i da se neće u dogledno vrijeme ponovno na nju vratiti.

Možete nam pojasniti na što se pozivaju kritičari čišćenja zdravstvenih ustanova u vlastitom aranžmanu, odnosno kako pristalice čišćenja outsourcingom argumentiraju svoje stavove?

Pristalice outsourcinga nemaju nikakvih relevantnih dokaza za takvu tvrdnju, stoga oni najčešće potkrepljuju svoje stavove sa neegzaktnim, nedokazljivim i necjelovitim pokazateljima.
Naime, da bi se objektivno ocijenila usluga čišćenja, odnosno održavanje higijene jedne zdravstvene ustanove, nije dovoljno uzeti u obzir samo cijenu takve usluge, nego treba uzeti u obzir i postignuti rezultat takvog čišćenja kao i sve posljedice koje nastaju prelaskom na takav način čišćenja.
Pri tomu treba napomenuti da pojam objektivne čistoće treba proširiti i na područje subjektivne ocjene kvalitete čišćenja. Tako je npr. vrlo važno proanalizirati kako subjektivno djeluje pružanje usluge čišćenja na pacijenate, na njihove posjetitelje i na javnost. Tako je npr. potpuno neprihvatljivo da se čišćenje svede na minimum s obzirom na relativno mali utjecaj čišćenja nežive okoline u nastajanju i širenju bolničkih infekcija. Čišćenje zdravstvenih ustanova poboljšava njihov izgled, produžava im vijek trajanja, te dominantno utječe na stvaranje povjerenja kod pacijenata, posjetitelja i javnosti, što je, od primarnog značaja za ugled i efikasno poslovanje svake zdravstvene ustanove.
Uspoređivanje čišćenja jednog cruisera punog jedrih turista sa čišćenjem jedne zdravstvene ustanove pune bolesnika, ukazuje na elementarno nepoznavanje svrhe čišćenja zdravstvenih ustanova. Isto tako na elementarno nepoznavanje problematike čišćenja zdravstvenih ustanova ukazuje dovođenje u vezu broj angažiranih čistačica sa brojem postelja, o kojima, ni u najmanjoj mjeri, ne ovisi ni kvaliteta, a ni količina potrebne usluge čišćenja jedne zdravstvene ustanove.

Na što ste mislili kada ste rekli da treba uzeti u obzir sve posljedice koje nastaju prelaskom na čišćenje outsourcingom?

Prelazak na čišćenje zdravstvenih ustanova outsourcingom nije samo problematičan iz razloga što, prije upuštanja u takvu avanturu sa više nego neizvjesnim rezultatom, nitko nije ni probao reorganizirati vlastitu službu za čišćenje, nego prvenstveno iz razloga, što će na taj način doći do socijalnih problema, odnosno što će to dovesti do otpuštanja čistačica iz zdravstvenih ustanova, odnosno što će se one morati zaposliti po puno nepovoljnijim uvjetima kod ponuditelja usluga čišćenja outsourcingom.

U čemu je, po Vašem mišljenju problem, ako čistačice koje su do sada radile u zdravstvenim ustanovama pređu raditi u servise za čišćenje za nižu plaću i na lošije uvjete rada ako su to uobičajeni uvjeti zapošljavanja za takvu struku na otvorenom tržištu rada?
To ne bi bio problem kada bi to stvarno bilo tako. To međutim neće biti tako jer će se otpuštene čistačice morati zaposliti po puno lošijim uvjetima od toga, a za što su izravno odgovorne zdravstvene ustanove koje takvu uslugu naručuju.

Kako to mislite?

Velika većina naših zdravstvenih ustanova, prilikom traženja usluge čišćenja ne traže od ponuditelja postizanje bilo kakvog rezultata i angažiraju servise za čišćenje po toliko niskim cijenama, da je više nego izvjesno da će usluga biti nekvalitetna. Po logici stvari, za nekvalitetnu uslugu angažirati će se nekvalitetno osoblje, a kvalitetne čistačice sa iskustvom koje sada rade u zdravstvenim ustanovama ostati će bez posla ili će morati preći na puno lošije uvjete rada.
Da zdravstvene ustanove kojim slučajem traže kvalitetnu uslugu čišćenja, koja bi, dakako, tada imala i svoju primjerenu cijenu, situacija bi bila posve drugačija.

Od kuda Vi crpite saznanja da naše zdravstvene usluge ne traže kvalitetnu uslugu čišćenja? Da li Vam je poznat neki primjer za to?

Uzmite za primjer KBC-Rebro koji je, prije nekoliko dana odabrao servis za čišćenje koji će slijedeće 4 godine za 14.319.468,00 kuna čistiti jedan dio KBC-a. Kada se ugovorena cijena podijeli sa površinom objekta dolazi se do podatka da je čišćenje KBC-Rebra bitno jeftinije od čišćenja bilo kojeg ministarstva.

Da li se to Vama čini normalno ? Ili Vi stvarno smatrate da jedan servis za čišćenje može za 4.700,00 kuna 30 dana u mjesecu kvalitetno očistiti 1000 kvadratnih metara jedne zdravstvene ustanove? Usput budi rečeno u toj cijeni će biti isporučen sav WC-papir, svi papirnati ručnici, sapuni i sve ostalo što je potrebno za čišćenje.

Što sa tim odabirom ima KBC-Rebro? Na javnom nadmetanju je vjerojatno dobio posao onaj koji je bio najpovoljniji, odnosno onaj koji je ponudio najnižu cijenu.

Točno, ali za tako nisku cijenu nije odgovoran ponuditelj nego naručitelj koji nije precizno definirao traženu uslugu čišćenja, te što je na taj način prepustio ponuditelju, da više-manje, po svom slobodnom nahođenju čisti što smatra da je potrebno. Ili Vi smatrate da je ponuditelj spreman dati svoju bankovnu garanciju za pruženu uslugu računajući da će ga pri tomu netko mogao pitati za ostvareni rezultat. Pitati ga za rezultat ne bi bilo ni pošteno s obzirom na činjenicu da će za 15 kuna svakodnevno očistiti 100 kvadratnih metara KBC-Rebra.
Da je KBC-Rebro precizno specificirao traženu uslugu čišćenja i da je uz ponudu zahtijevao da ponuditelj dostavi svoju kalkulaciju ili da barem definira koliko je radnih sati predvidio za izvršavanje predmetnih poslova čišćenja do takve situacije ne bi došlo.

Što kažete na tezu da je bolje posvetiti se osnovnim djelatnosti, tzv. “core biznisu” nego se baviti čišćenjem?

To se ne odnosi na čišćenje zdravstvenih ustanova. Čišćenje je za uspješno poslovanje zdravstvenih ustanova toliko važno i svojim volumenom toliko veliko, da ono definitivno, po svojoj prirodi spada u osnovnu djelatnost svake zdravstvene ustanove.
Interesantno je, da koncentriranje na osnovne djelatnosti, sugeriraju najčešće baš oni koji rade sve i svašta. Tako često facility management tvrtke nude zdravstvenim ustanovama praktički sve osim operiranja pacijenata. Njihova ponuda se tako sastoji od široke palete raznovrsnih usluga, počevši od čišćenja, preko kuhanja, hortikulture i zaštitarstva, pa sve do usluga održavanja informatičke opreme i vođenja računovodstva.

Što bi, po Vama, bio prijedlog daljnjeg postupanja vezanog za čišćenje zdravstvenih ustanova?

Čišćenje bi trebalo reorganizirati i povjeriti ga vlastitoj službi za čišćenje. Iznimke mogu biti manje zdravstvene ustanove gdje treba situaciju ocijeniti od slučaja do slučaja.

Kako bi konkretno trebalo reorganizirati vlastitu službu za čišćenje?

Čišćenje bi trebalo izdvojiti kao zasebne jedinice u sklopu zdravstvenih ustanova i restrukturirati ih na način da one počnu:
– primjenjivati specijalizirani i profesionalni know how-a i iskustvo u čišćenju zdravstvenih ustanova;
– izrađivati sustav preciznih postupnika, planova rada, opisa radnih mjesta i odgovornosti;
– angažirati stručne i nepristrane osobe za kontrolu ostvarenih rezultata čišćenja;
– organizirati čišćenje na temelju jasnih kalkulacija i potpune transparentnosti troškova;
– povećavati učinkovitost i bolju raspodjelu rada;
– zapošljavati na skraćeno radno vrijeme;

Od čega bi se sastojalo takvo restrukturiranje?

Takvo restrukturiranje bi se sastojalo od:
– analize postojećeg stanja, znači analizom kako, kada, gdje i sa kojim sustavom se čisti, tko je za što zadužen, koja je kvalifikacija zaposlenika;
– analize prijedloga vlastitih zaposlenika i analize vlastitih mogućnosti;
– analize učinkovitosti čišćenja sukladno uobičajenim i usporedivim pravilima struke;
– izrade novog koncepta čišćenja sa ciljem postizanja optimizirane organizacije, jasnim procesima i tijekovima rada i prilagodbom postojeće opreme za čišćenje novim potrebama;
– definiranja odgovornosti na svim razinama uz izradu učinkovitog sustava kontrole i sankcioniranja učinjenih propusta;
– uvođenja jedinstvenog načina čišćenja sa jasnim radnim uputama i hodogramima te podjelom rada na poslove tekućeg i periodičnog čišćenja;

Tko bi trebao provesti takvo restrukturiranje?

Reorganizaciju čišćenja bi trebalo provesti samostalno zdravstvene ustanove uz pomoć vanjskih savjetnika. Razlozi tomu su slijedeći:
– u zdravstvenim ustanovama najčešće nema potrebnih specifičnih znanja i iskustava za takvu reorganizaciju jer to nije dio medicinskog obrazovanja;
– vlastiti zaposlenici koji bi trebali provesti takvu reorganizaciju najčešće ne mogu odvojiti dovoljno svog vremena koje je potrebno za takvu provedbu;
– vlastitim djelatnicima najčešće nedostaje dovoljno kritičnosti pri analizi uhodanog načina rada;
Takvu reorganizaciju se može napraviti posebno za svaki zdravstvenu ustanovu ili, što bi bilo još ekonomičnije, ona se može napravi tipski za više sličnih zdravstvenih ustanova. Cilj suradnje sa vanjskim savjetnicima bi bio da voditelji vlastitih službi za čišćenje dođu do potrebnih vještina i know-how-a kojim će se osposobiti da u budućnosti samostalnom rukovode vlastitom službom za čišćenje.

Takva reorganizacija čišćenja dovesti će do velikih ušteda, odnosno dovesti će povišenju razine i sigurnosti ostvarene čistoće zdravstvenih ustanova, boljim uvjetima rada, boljem izgledu i očuvanju površina, manjoj razini prašine u zraku, ugodnijim ambijentima i boljoj zaštiti okoliša.

Ušteda nastala smanjenjem potrebnog broja djelatnika u čišćenju mogla bi se, socijalno osjetljivo, riješiti preraspodjelom na druge zdravstvene ustanove ili na druge radne zadatke, prekvalifikacijama u drugu vrstu pomoćnog osoblja u sklopu zdravstvenih ustanova ili podizanjem razine čistoće dok prirodnim odljevom broj djelatnika ne dostigne zadovoljavajuću razinu.

Kakav bi bio tijek takve reorganizacije, koliko bi vremena trebalo za provedbu takve reorganizacije i kada bi se takvom reorganizacijom došlo do prvih rezultata?

Prije davanja bilo kakve odluke bi trebalo procjeniti ostvarivi potencijal uštede na temelju dosadašnjih planova čišćenja, ugovora, plaća, davanja i svih ostalih troškova. Nakon bi toga bi trebalo izraditi detaljnu analizu na temelju čega bi se izradio konkretan prijedlog optimizacije koji bi bio dokumentiran, koji bi se sastojao od usporedbi postojećeg stanja sa budućim i gdje bi se pojasnile mogućnosti i načini ostvarenja mogućih ušteda.
Prijedlog racionalizacije čišćenja dao bi se upravama zdravstvenih objekata, bolničkim povjerenstvima i sindikatima na odobrenje i prilagodbu, nakon čega bi se prešlo na primjenu opisanih promjena i pokretanje svih potrebitih radnji za ostvarenje tog cilja.
Nakon toga bi se uštede, u područjima koja ne zahtijevaju posebne pripremne radnje i uhodavanja ostvarile praktički trenutno, dok bi za ostvarivanje ušteda u svim ostalim područjima bi bilo potrebno oko 3 do 6 mjeseci do maksimalno jedne godine. S. Avberšek