SINDIKATI KONTRA MINISTRA
Piše: Anamarija Hrvoić
Na današnji dan svi bi se trebali prisjetiti da su pacijenti na prvom mjestu, a ne norme, zarada, HZZO ili pobjeda na izborima.
(Javno.hr) Svjetski dan bolesnika utemeljio je papa Ivan Pavao II. 1992., kako bi se potakla empatija prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Hrvatsko se zdravstvo s reformama bori u stilu “korak naprijed – nazad dva”, no neke stvari ipak kreću nabolje. Pacijenti se i dalje najviše žale na liste čekanja, te nerazumijevanje pojedinih liječnika.
– Ja se prvo moram ispričati svim našim pacijentima radi ove reforme koja je njima obećavala, ako ništa drugo, da nećemo imati liste čekanja i da će na vrijeme moći obaviti pretrage – razočarana je sindikalistica zdravstvene branše Spomenka Avberšek, te nastavlja.
Pacijenti su u drugom planu
– Ali još uvijek imam vjere da će zdravstvo profunkcionirati prema pacijentima. Žao mi je što je pacijent i dalje u drugom planu. To nije dobro.
Hrvatskim pacijentima je na raspolaganju 2009. (najsvježiji raspoloživi podaci, op.a.) bilo ukupno 79 bolnica, sa 23.967 postelja, u kojima se liječilo 742.245 osoba. U Hrvatskoj trenutno ordinira nešto više od 41.000 zdravstvenih djelatnika u zdravstvenim ustanovama, te oko 12.000 djelatnika u jedinicama privatne prakse.
Omjer će se uskoro mijenjati, jer resorni ministar Milinović zahtjeva strogu kontrolu rada u privatnim praksama, tako da će brojni liječnici morati odlučiti hoće li ostati raditi u matičnim bolnicama, ili samo u svojim privatnim ordinacijama. Avberšek je razočarana prvim liječnikom u Hrvata.
– Prvo je trebao bolnice otvoriti našim korisnicima u popodnevnim satima. Potom napraviti reda u upravama, što još nije učinjeno. Krenulo se pola godine s nekom nacionalnom listom pojedinačnih ustanova, no to je samo nestalo – nabraja.
Milinović – reformator ili šaljivac?
– Treba omogućiti pacijentima da dobiju svakodnevnu uslugu u javnim ustanovama.
Građani me zovu i žale se “Ne možemo doći do usluge, moramo čekati 4-5 mjeseci, i dati posljednju kunu za privatne preglede”. Želim da svi, a ne samo oni, imaju bolje zdravstvo, i mislim da bismo konačno sa riječi trebali prijeći da djela – zaključuje Avberšek.
– Može se Milinović ljutiti koliko god hoće, ali onaj model javnoga zdravstva koji je on obećao, pa čak i krenuo u to, sada je to sve potpuno okrenuto, i naši pacijenti i dalje mole za uslugu, a za zdravlje se ne bi trebalo moliti. Spomenka Avberšek je među “glasnijim”, i u svakom slučaju, stručnijim sindikalistima, no svaki ministar rijetko traži savjet od svojih oponenata.
– Da sam mu savjetnik, on očito ne bi bio ministar, a zdravstvo bi moglo profunkcionirati, samo treba reda, rada i discipline, ali i ono što je najbitnije – odgovornosti od strane onih koji bi ju trebali imati, ali se tako ne ponašaju.
