ZAGREB – Kako odmiču razgovori Vlade sa sindikatima državnih i javnih službi, čini se da se dvije strane sve više udaljavaju.
Vladi treba 640 milijuna kuna kako bi pokrila minus proračuna državne burze za zapošljavanje kojoj, za sada, nedostaje 550 milijuna kuna za isplatu naknada nezaposlenima. Sindikati, predstavnici 240 tisuća zaposlenih u državnim i javnim službama, ne daju svoje kolektivnim ugovorom dogovorene regrese, božićnice i dar za djecu. No, neslužbeno se može čuti kako su državne službe sklone dogovoru, pa postoji mogućnost da Vlada s njima skoro dogovori sporazum. To niti ne čudi, s obzirom da Vlada kao poslodavac državne službe može lakše pritisnuti.
Dovoljno je da se pozove na reformu sustava i višak zaposlenih u administraciji. Javne službe, međutim, teško je dobiti na tu »foru« iako i oni na određenoj razini razumiju da novca nema.
I dok Vlada tvrdi da novca nema, a sindikati javnih službi predlažu nove namete svim zaposlenima, nijedna strana nije se potrudila u proračunu pronaći nove uštede i tako »spasiti« obje strane – Vladu od tužbi, a radnike od gubitka prava.
Intelektualne usluge koje su u sedam godina udeseterostručene i sa 126 milijuna kuna su narasle na 1,3 milijarde kuna, država bi mogla vratiti na razinu 2007. godine, gdje se vratilo i gospodarstvo. Tako bi taj trošak smanjila na 847 milijuna kuna, a osigurala bi 453 milijuna kuna, odnosno 70 posto potrebnih sredstva za isplatu božićnica, regresa i dara za djecu. Dok plaća brojne intelektualne usluge, država financira 92 agencije koje koštaju 200 milijuna kuna, a Vlada bi konačno mogla krenuti u njihovo najavljeno rezanje. Uz to, državna je revizija već ranije ustanovila da brojne institucije kroz intelektualne usluge plaćaju vlastite zaposlenike, i na to troše iznose koji odgovaraju petini troškova za plaće iako zakon kaže da se tako može potrošiti samo dva posto sredstava.
Više od 150 milijuna kuna koštaju i četiri središnja državna ureda koje je osnovao Ivo Sanader, a bave se poslovima za koje država već ima ministarstva i državne fondove. Ako bi se ukinula ta četiri ureda, uz intelektualne usluge država bi uštedjela ukupno 600 milijuna kuna. Ostatak bi mogla namaknuti primjerice iz sto milijuna kuna koliko će potrošiti na provedbu ZERP-a, za koji još nije sa sigurnošću utvrđeno čemu služi.
Umjesto da poradi na vlastitim uštedama, Vladina konkretna ponuda sindikatima jedino je blagi rast plaća zahvaljujući izmjenama u poreznom sustavu s obzirom da će većina zaposlenih u državnim i javnim službama bez kriznog poreza ostati već u srpnju. No ni ta računica ne ide u prilog Vladinom uvjeravanju sindikalnih čelnika u pokušaju postizanja socijalnog mira.
Roditelj jednog djeteta zaposlen u državnoj ili javnoj službi u ovoj godini, naime, ostao bi bez ukupno tri tisuće kuna materijalnih prava ugovorenih kolektivnim ugovorom. Taj iznos nikako im ne može nadoknaditi povećanje plaće koje će uslijediti od srpnja s primjenom novog sustava oporezivanja dohotka. Prema izračunu Sindikata kulture, radnici koji u tom sustavu s koeficijentima za izračun plaća do najviše koeficijenta jedan, a to su svi sa srednjom stručnom spremom, mjesečno bi mogli poreznim izmjenama utržiti najviše do 127 kuna. Dakle, u ovoj godini ukupno bi »zaradili« maksimalno 762 kune. Na godišnjoj razini, takvim bi se radnicima plaća povećala za nešto više od 1,5 tisuća kuna. Dakle, Vlada se u pregovorima sa sindikatima nikako ne može pozivati na to da će im porezne izmjene nadoknaditi ovogodišnje odricanje od božićnice, regresa i dara za djecu. Pritom, u kulturi, primjerice, spremačica s 20 godina staža i jednim djetetom, poreznim će izmjenama na plaći dobiti 1.056 kuna godišnje. Fakultetski obrazovan radnik u djelatnosti kulture s 20 godina staža i jednim djetetom, mjesečno će na plaći dobiti 107 kuna, odnosno 1.284 kune godišnje. Kao i svi ostali radnici s jednim djetetom izgubit će tri tisuće kuna. Nastavnik s jednom godinom staža, novim će poreznim izmjenama mjesečno primati nepunih 240 kuna više, dakle on bi u drugom dijelu godine zbog poreznih izmjena trebao »zaraditi« 1.440 kuna.
To je manje od 2,5 tisuća kuna koliko iznose regres i božićnica. Sve i da nije manje, Vlada porezne izmjene ne može proglasiti surogatom kolektivnog pregovaranja. Ako će politiku plaća voditi kroz porezni sustav, onda nisu potrebni ni sindikati u državnim i javnim službama, a ni u privatnom sektoru. Jer, porezne izmjene koje Vlada kao argument stavlja sindikatima na stol, ne vrijede samo za učitelje, nastavnike, medicinske sestre, policajce, administrativce, već sve zaposlene u zemlji – u državnom i privatnom sektoru.
