POD SVIJEĆAMA BURZE RADA Gabrijele Galić
(NOVI LIST) Koji rastrošni sindikati! Članstvu se režu plaće, a sindikati najavljuju industrijske akcije. Istovremeno kupuju zemljište od 5,6 tisuća četvornih metara na kojem planiraju izgraditi Sindikalni dom. Prestrašno. Otprilike tako izgledaju komentari investicijskog plana Nezavisnog sindikata znanosti, ali i učiteljskog sindikata, sindikata medicinskih sestara, socijalne skrbi i, vjerojatno, srednjoškolskih profesora. Redom, ključni sindikati Matice hrvatskih sindikata.
Za Maticom se, iz gotovo dvadesetogodišnje »karijere« ne vuku neki sumnjivi repovi. I sad bi je izgradnja Sindikalnog doma, kao, trebala stajati glave. A zapravo, tih nekoliko velikih sindikata Matice, počevši od znanosti i visokog obrazovanja kao inicijatora cijele investicijske akcije, nisu ništa pogriješili. Ako nisu pitali članstvo u što i kako uložiti sindikalna sredstva, onda bi ih se moglo kritizirati. No, u osnovi je riječ o posve legalnoj i legitimnoj odluci.
Iako to tako prema vani ne izgleda, u ovoj zemlji ima sindikata koji znaju raspolagati s prikupljenom članarinom. Ona se ulaže, oplođuje, a ne »spava« na nekom računu kako bi se s vremena na vrijeme – kad zatreba – moglo malo »gricnuti«. Istina, ulaganje može krenuti i po zlu. Onda nastaje panika. Za takve promašene investicije, izgubljena sredstva bez obzira na koji se način taj gubitak zbio, sindikalno čelništvo plati danak. Kao što ga je, primjerice, svojevremeno platilo bivše čelništvo Sindikata hrvatskih učitelja zbog sumnjivih radnji oko učiteljskog odmarališta.
Posve je suludo sindikate javnih službi prozivati jer sredstva s kojima raspolažu ne ulažu u plaće svojih članova u trenutku kada im Vlada reže osnovicu. Posve je suludo te iste sindikate prozivati za neosjetljivost u krizi. Istina, može malo »zagrebati« trenutak u kojem kreće realizirati investiciju koja, usput rečeno, nije od jučer. Ona se godinama planira. No, s druge strane, u pravu su sindikati kada kažu da je sada najpovoljniji trenutak za izgradnju. Kriza je, posla je malo i svako ulaganje zaposlit će građevince. Osim toga, sigurno se može ugovoriti i povoljnija cijena nego prije godinu ili dvije.
Sindikat nije tu da bi članovima isplatio plaće, osim ako se ne nađe u situaciji da mora platiti troškove štrajka. A i takvih je slučajeva bilo. Javne službe u jednom su trenutku dogovorile nešto za svoje članove, a taj je dogovor bez njihova pristanka prekršen. Oni su u sporu s poslodavcem, u ovom slučaju Vladom. I članstvo sindikata javnih službi je u sporu s poslodavcem – Vladom – a ne sindikatom. I bilo bi suludo kada bi sindikat članstvu isplatio šestpostotnu razliku plaće. A to se, kao, sugerira sindikatima Matice kao alternativa planiranom ulaganju.
Prostor u kojem danas djeluje znanstveni sindikat, a dijelom i Matica, kupljen je sindikalnim novcem. Prostor za rad kupili su članovi sindikata solidarno. Imali su razloga to učiniti, kao što očito imaju i razloga uložiti u izgradnju Sindikalnog doma koji bi im u konačnici mogao donijeti i korist. To je priča koja nema veze sa sporom kojeg sindikati, vjerojatno jedni od rijetkih koji u ovoj zemlji imaju i štrajkački fond, vode s Vladom. Povezivati te socijalni spor i sindikalne investicije, pomalo je demagoški.
