Photo by Online Marketing on Unsplash
Povijest se ponavlja: 2002. godine ministar zdravstva Andro Vlahušić taknuo je “stečena prava” liječničke kaste, Ivica Račan je dobio prvi štrajk bolničkih liječnika u Hrvatskoj; 2008. godine ministar Darko Milinović veže iznos glavarine s učinkom obiteljskog liječnika, u 2009. ima rat s primarnom zdravstvenom zaštitom.
(SLOBODNA DALMACIJA) U oba slučaja struka je u svojim zahtjevima imala i pitanje kvalitete zdravstvene skrbi, no javnost je uvijek smatrala da je to pitanje na margini, da liječnike najviše “svrbi” vlastiti financijski interes.
S punim pravom, dakako, budući da još nismo doživjeli da je neki liječnik digao glas jer umirući pacijent nije dobio lijek, jer su reducirani limiti bolnica, liste čekanja u porastu ili zbog nečeg drugog iz svakodnevice pacijenata u hrvatskom zdravstvu. Uvijek i samo onda ako se, makar tek za šminku, otvori pitanje njihove odgovornosti.
U takvom trenutku, jedna visokoobrazovana skupina građana RH, koja nominalno i percepcijski spada u elitu, spremna je Staru godinu provesti mailom distribuirajući kućni telefonski broj osobe koja im je uputila javnu kritiku, te tražiti od istomišljenika da takvu osobu maltretiraju telefonskim pozivima, uvredama i prijetnjama.
Tako je potpredsjednica SSSH Spomenka Avberšek u Novu godinu ušla trčeći od telefona do blagdanskog stola, časteći se uglavnom neviđenim uvredama.
Trebali bi se ozbiljno zabrinuti – kakva je to ekipa? Takvi liječe ljude? Kakav je ostatak zemlje ako nam je to elita? Ako je elita takva, je li neobično ako se niže kvalificirani napasnici često služe bejzbolskim palicama u obranu svojih interesa?
Prije šest godina javnost je osuđivala struku koja štrajkom odbija liječiti bolesne ljude, dok danas čine stvari zbog kojih bi svi liječnici imali pravo stati s radom na pet minuta i – crvenjeti se.
NATAŠA ŠKARIČIĆ
