ČIJI JE EGO VEĆI?
(SLOBODNA DALMACIJA) Jedan od brojnih pokazatelja besplodnosti, beskorisnosti i sveopćeg tumaranja zdravstvene administracije kroz strašne probleme zdravstva, svakako je dugotrajan medijsko-politički rat između ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Siniše Varge i ministra zdravlja Rajka Ostojića koji se odvija tako da novinari ekskluzivno objavljuju što jedan od njih dvojice misli, ali iz nekih razloga to nije spreman i jasno i glasno izreći.
Zadnja takva ekskluziva je objava da će Varga u roku od 15 dana podnijeti ostavku, čime bi prisilio Ostojića da konačno počne s izmjenama nekoliko zakona bez kojih nije moguće izdvajanje HZZO-a iz sustava državne riznice. Varga ju je promptno demantirao, tvrdeći da neće podnijeti ostavku i da ga nitko od novinara nije kontaktirao prije pisanja članka u kojemu se on prijeti ministru zdravlja zbog toga što ne poduzima nešto što bi spasilo zdravstvo, samim time što bi Varga dobio veće ovlasti.
‘Eksperti’ Tako je još jednom javnost zavarana prividom da postoji nekakav suštinski i ozbiljan prijepor između dva giganta zdravstvene politike i – što je najvažnije – da ova Vlada ima asa u rukavu za zamjenu nekompetentnog Ostojića i postavljanje druge osobe koja će zdravstvo povesti u svijetlu budućnost. To bi, naravno, trebao biti sadašnji šef HZZO-a.
No, podsjetimo kratko na kronologiju ovog cirkusa.
Nakon što je tzv. lijeva koalicija – koja, usput, više nikad ne bi smjela biti tako nazvana – preuzela vlast od zamalo kolektivno uhapšenog HDZ-a, Ostojić se prometnuo u jednog od najpopularnijih SDP-ovaca, što je i sama stranka verificirala na izbornoj konvenciji u lipnju 2012. godine. Što je u toj situaciji nagnalo iracionalnog Zorana Milanovića da Ostojića ubaci u utrku za mjesto gradonačelnika Zagreba, a da ga istodobno odmah ne povuče s ministarske funkcije, eventualno može dokučiti jedino neki stručnjak za Zorana Milanovića, ako takav postoji.
No, činjenica je da je premijer tako ubio ionako nikakve šanse da se Ostojić pretvori u eksperta za zdravstvo, jer se ovaj mjesecima bavio političkom samopromocijom, a sektor za kojeg evidentno nije mag posve zapustio. Fijaskom na lokalnim izborima Ostojić je tako naglo istodobno postao ugasla politička zvijezda i propali ministar zdravlja, jer su već tada na vidjelo izašli njegovi silni gafovi, propusti i nerad.
Već se tada govorilo da će uslijediti kazna, a Varga – inače navodno privatno prijatelj obitelji Milanović-Musić – postati ministar. No, to se nije dogodilo, ali je zato preko novinskih medija postalo jasno da Varga ima potporu Vlade da popunjava Ostojićeve rupe i da se predstavlja kao mnogo značajnija figura od skretničara novca za zdravstvo.
Čiji je ego veći Svoj trenutak je dočekao još u veljači ove godine, kada je Ostojić bombastično najavio financijsko osamostaljenje HZZO-a i doslovno kazao sljedeće: “Tako je bilo planirano, a HZZO više neće biti samo blagajna, već će i kontrolirati trošenje zdravstvenog novca.”
Ova je izjava uporno u javnosti interpretirana kao da je Varga nadvladao na brvnu, dok je Ostojić pao u blato i postao manje važan za donošenje odluka u zdravstvu i zdravstvenoj politici.
Kako to nema veze s pameću, ostaje da ponovimo da ni Vlada ni njezina dva ključna čovjeka u zdravstvu ne rade ama baš ništa, osim što fabriciraju političke tenzije i poruke koje su čista fikcija i gubitak vremena.
Izdvajanje HZZO-a iz proračuna nema ama baš nikakve reperkusije na moći i ovlasti Siniše Varge ni HZZO-a, koje primarno definira Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i Statut Zavoda, dakle, ministar i Vlada. Ostojić govori besmislice kad kaže da će HZZO osamostaljenjem postati kontrolor potrošnje zdravstvenog novca, budući da je HZZO-u oduvijek prvenstvena obaveza kontrola potrošnje novca i izvršavanja ugovornih obveza od strane ugovornih zdravstvenih ustanova.
Za to što HZZO to sada ne radi, niti je ikada sistemski radio, krivi su zadnje dvije godine jednako Varga i Ostojić, čiji predstavnik sjedi na čelu UV-a HZZO-a.
I jedan i drugi, dakle, izmišljaju da je izdvajanje HZZO-a važan događaj za buduću funkcionalnost Zavoda, s time da Varga posebno izmišlja da će tom promjenom osobno postati važan i dobiti veće ovlasti.
Koliko je tu pravne nepismenosti i nepoznavanja vlastitih ingerencija, govori i nedavni slučaj ukidanja prava na baterije za slušna pomagala, za što HZZO nema nikakve statutarne i zakonske ovlasti, osim da takvu mjeru predloži Ministarstvu zdravlja. Točno se i oduvijek zna što su ovlasti izvršne vlasti u kreiranju i provođenju zdravstvene politike, a što su ovlasti osiguravajuće državne institucije i tu se nema što mijenjati.
To što ni jedni ni drugi ne rade svoj posao, sigurno neće kamuflirati ni medijski rat vodećih ljudi dviju institucija, ni izmišljanje da je Varga taj kojemu se dosad nije omogućilo da radi svoj posao, a ubuduće će mu se omogućiti.
No, problem je što to i dalje rade i što k tome imaju i petlje za javna nadmetanja čiji je ego veći i bliži Milanovićevom oltaru. Za takve im igre dajmo vrtić, a ne propadajući sektor težak 26 milijardi kuna.
NATAŠA ŠKARIČIĆ
Milanović: Od 1. srpnja HZZO će imati veću autonomiju
Premijer Zoran Milanović nije u petak želio komentirati navode o sukobu ravnatelja HZZO-a Siniše Varge i ministra zdravlja Rajka Ostojića, no naglasio je da će HZZO od 1. srpnja imati veću autonomiju, a da će njegov rad nadzirati Ministarstvo zdravlja kroz Upravno vijeće.
‘1. srpnja to izlazi iz riznice, što nije revolucionarno, ali je dobro, jer HZZO ima veću autonomiju, a Ministarstvo će ga i dalje nadzirati. HZZO neće biti izoliran ni izvan nadzora, to je nemoguće, ali će biti puno autonomniji u planiranju troškova i radu s bolnicama, i to je dobro’, kazao je premijer novinarima.
Naglasio je kako je HZZO osiguravajuće društvo u koje svi zaposleni po sili zakona uplaćuju 15 posto plaće, ali i sustav solidarnosti, koji ubire novac i daje ga bolnicama za konkretne usluge.
‘Već je ranije trebalo prijeći na takav model, u kojem se može bolje planirati. Racionalnije trošenje tog novca je apsolutno moguće na takav način. Drugo je pitanje zašto se s tim čekalo od 2003., kada je sustav zadnji put mijenjan, ali tu moramo napraviti promjenu, jer je ranije sve išlo po inerciji, kazao je Milanović.
‘Moramo se mijenjati, ako želimo biti uspješni. Nema više kupovanja socijalnih grupa, prijatelja, zavičajnih klubova, rođaka, to ne postoji. Oni koji žele tako funkcionirati, ne moraju to reći. Prepoznatljivi su’, poručio je Milanović.
