(NOVI LIST) Sindikati javnih službi koji predstavljaju 180 tisuća zaposlenih u obrazovanju, kulturi, zdravstvu, socijalnoj skrbi – polako, ali sigurno javnost pripremaju na štrajk.
Uslijedit će, poručuju, nakon što njihovo članstvo primi plaće s krnjom osnovicom. A »minus šest« stiže već u svibnju. Pa bismo, nakon nekoliko godina primirja, mogli imati neizvjestan kraj školske godine. Ali ne samo to već i redove u zdravstvenim ustanovama, vraćanje pacijenata koje nije žurno primiti, otkazane kazališne predstave, ispitne rokove… Onako, pravi mali kaos ususret ljetu.
Obrazovni sustav odavno je pokazao da zna provesti industrijsku akciju, poput štrajka. I liječnici su, već je pet godina prošlo, pokazali da se znaju izboriti za svoje plaće. Tada nisu imali podršku ni javnosti, ali ni ostalih zdravstvenih radnika. Danas je situacija posve drugačija. Javne službe demonstriraju jedinstvo koje je prije nekoliko mjeseci bilo nemoguće postići, jer je uvijek netko nešto navlačio na svoju stranu. Ovog puta jedinstvo bi moglo i potrajati jer ih na jedinstvo ne tjera samo činjenica da su im plaće smanjenjne, već i način na koji je to učinjeno.
Vlada je, zapravo, napravila opasan presedan. Plaće u javnim službama srezala je zakonom. I na taj način uputila lošu poruku. Tko kaže da će stati samo na zakonskom rezanju plaća? Tko može jamčiti da sutra Vlada zakonom neće donijeti odluku da se plaće prepolove. Ili da se jedna plaća javnim službama uopće ne isplati. To radi Vlada koja se kune u socijalni dijalog, a onda svojim potezima posvjedoči koliko joj je do tog dijaloga uopće stalo. I što, uostalom o socijalnom dijalogu, toj smiješnoj tekovini demokracije misli. Štrajka javnih službi, a to je bitno, se ne boji. I zašto bi? Štrajkati i onako valja kad ima meda i mlijeka, a ne kad se u nedostatku kruha narod prehranjuje kolačima.
Gabrijela GALIĆ
