(VEČERNJI LIST) Sve je bilo idilično do 15 sati, dok premijer Ivo Sanader iz zgrade Vlade nije otišao na predizbornu turneju po sjevernoj Dalmaciji. Sve se znalo. Kad se vraća uzetih šest posto, do kojeg će roka plaće u javnim službama dostići one u gospodarstvu…
A onda se, u dva sata poslijepodnevne sieste, dok je nekolicina sindikalaca s predstavnicima Vlade i ekonomistom Željkom Lovrinčevićem pripremala sporazum, sve srušilo poput kule od karata. Pa premijer je mislio ovako, pa premijer je rekao onako. I nakon svake dvojbe – poziv premijeru.
Ni to, međutim, nije moglo ubrzati desetosatne pregovore sa sindikatima javnih službi. Oko 22 sata iz ovalne dvorane na Markovu trgu stizali su glasi da je sporazum još daleko od potpisivanja. Dogovor koji se rano poslijepodne činio tako izglednim bio je sve dalje, iako je svima bilo jasno da bi obje strane bile najsretnije da se do jutra nešto konkretno potpiše. A moglo je biti tako jednostavno.
– Sporazum je postignut! – slavodobitno je izjavio premijer Sanader nešto prije 15 sati, uoči predizborne turneje Knin-Šibenik-Zadar:
– Nismo razgovarali o štrajku nego o sporazumu. I dogovorili smo se. Detalje će dogovoriti sindikati s predstavnicima Vlade, a ja idem u Knin.
– Ja još ništa nisam potpisala, znači, nikakav dogovor nije postignut. Neprimjereno je što se premijer unaprijed pohvalio novinarima, dok još nikakav dogovor nije postignut – kontrirala je premijeru sindikalistica Spomenka Abveršek. Ono o čemu je Sanader govorio rano poslijepodne ni sat nakon ponoći nije se pretvorilo u potpisani sporazum.
Sve je bilo spremno i za štrajk i za uobičajeni radni dan.
