PET SINDIKALNIH SREDIŠNJICA I 300 SAMOSTALNIH SINDIKATA DO DANAS NISU USPJELI ORGANIZIRATI NITI PET MINUTA GENERALNOG ŠTRAJKA
Analitičari ukazuju na to kako su sindikati razbijeni na više središnjica u borbi za liderske pozicije te se umjesto borbe za radnike više bave spekulacijama i utvrđivanjem svojih pozicija
Zorana DELJANIN
(NOVI LIST) Ogoljeno radništvo jesen dočekuje na ulicama! Vruća politička jesen za Vladu! Sindikati izlaze na ulicu! Prijete prijevremeni izbori! Na jesen pada Vlada!
Vrištali su ti naslovi iz svih tiskovina, ozbiljna lica najavljivali su televizijski voditelji bunt sindikata i radnika kao konačnu bitku za egzistenciju, protiv harača, dizanja PDV-a, nameta, otkaza… no ljetne vrućine za kojih su sindikalni čelnici oštrili grla i sipali prijeteće verbalne rafale prema vlasti istopile su njihovu odlučnost.
Prosvjedi sindikalnih središnjica trebali su se održati u rujnu. Prolongirani su za listopad. Pa za kraj studenoga. Ovaj mjesec je na izmaku, no akcije nigdje.
Sindikalna razjedinjenosti izrodila je tek otužnom prosvjednom karavanom u organizaciji HUS-a, a prošloga tjedna spektakularni proboj na Markov trg u organizaciji četiriju sindikalnih središnjica završio je prije nego što je počeo.
Na čaju i druženju ugodnom s predsjednikom Sabora Lukom Bebićem.
Istovremeno, kriza neumitno izjeda gospodarstvo. Deseci radnika svakodnevno ostaju bez posla, a, prema prognozama, dogodine će na burzi biti 350 tisuća ljudi čime će se premašiti najcrnje statistike s kraja 90-ih.
