Afera Medikol zakašnjeli je alarm koji upozorava na ono što se već dogodilo – galopirajuću i iznimno spornu privatizaciju zdravstvenog sustava koja je već dovela do brodoloma javnog zdravstva, poručuje Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.
(Dnevno.hr) Afera u kojoj je, prema nekima, ‘zamračeno’ najmanje 40-ak milijuna kuna i zbog koje padaju optužbe o nenamjernom, nepotrebnom i opasnom ozračivanju PET/CT uređajima, po nekima 4500, a po nekima čak i 8500 ljudi, čelnicu Samostalnog sindikata zdravstva nije iznenadila. Posljedica je to, pak, tvrdi ona, stihijski privatiziranog zdravstva, slabe državne kontrole, monopolističkog HZZO-a i dosadašnjeg preslabog otpora liječničkog ceha, ali i građana koji su zaključno – najveći gubitnici.
– Apsolutno se slažem s tvrdnjama da se u zdravstvu odvija divlja privatizacija kao ona u gospodarstvu tijekom ‘divljih’ 90-ih. Ono što mene osobno smeta da nam se nakon šest godina upozoravanja ipak dogodio iskvareni ‘anglosaksonski’ model, otvaraju nam se privatne bolnice u sklopu slabo kontroliranog javno-privatnog partnerstva Najbolji će nam liječnici iz javnog zdravstva otići, privatnici će nabaviti opremu, a mi u javnom zdravstvu nemamo na čemu raditi ili nam ne daju raditi na našim aparatima u dvije smjene – ukupno 16 sati. Sada se ostvaruju moje riječi prije šest godina. Dogodilo se upravo ono što su tek sada neki počeli primjećivati.
Bolnice su nam se već pretvorile u javne ubožnice za sirotinju i golotinju. I kada sam govorila da to treba spriječiti, a nisam to govorila samo ministru Milinoviću, nego i njegovim prethodnicima, Ljubičiću, Hebrangu, ali i liječničkoj komori koja, što me čudi, nije reagirala na upozorenja da nam liječnici odlaze. Čudno je da su naše bolnice ovako uređene, a da HZZO plaća privatno. Nemam ništa protiv privatnog, ali privatnik ne može biti konkurencija javnom zdravstvu. Javno zdravstvo je javno dobro. Privatnik može biti konkurencija samo drugom privatniku – poručuje Avberšek naglašavajući da je to posljedica iznimno loših odluka čelnih ljudi koji donose odluke u zdravstvu – prije svega ministara zdravstva – naročito Hebranga, Ljubičića, ali i Milinovića.
Novac građana mogao je ostati u javnom sektoru
– Oni smatraju da su ljudi krumpiri, da mogu svojim zakonskim odlukama i uvođenjem ‘privatluka’ stvarati profit na bolesnim ljudima. Ni jedna normalna, uređena europska država to ne radi. Medikol ne samo da je isplatio te dijagnostičke aparate, nego je u iznimno kratkom roku zaradio i oko 5 milijuna eura. Javno zdravstvo je za te novce moglo dobiti kvalitetnu aparaturu i mogli smo jednako brzo otplatiti. Novac građana mogao je ostati u javnom sektoru. U sustavu javnog zdravstva ima novca. Odmah bi se moglo naći milijardu i pol kuna kada bi se u sustavu vodilo računa o našem novcu. Novcu, kako ja to zovem, monopolističke tvrtke HZZO. Ona prikuplja naše novce, a ne ukucava novac u javno zdravstvo koje bi moglo biti bolje.
Dokazuje se da smo bili u pravu kada smo u sindikatu isticali – skupu zdravstvenu opremu na leasing nabavlja privatnik, a on s našim novcima preko uputnica HZZO-a ne samo da otplaćuje aparaturu, nego i masno zarađuje na građanima koji se upućuju na preglede kod njega. I mi smo u javnom zdravstvu trebali opremu nabavljati na leasing. No to nam nije bilo omogućeno – poručuje Avberšek i ukratko objašnjava kako je javno zdravstvo izgubilo bitku od privatnog i tko je tome kumovao.
– Privatni sektor u zdravstvu sada je puno bolje opremljen od javnog. Privatni sektor je dobio najjači zamah u Ljubičićevo vrijeme. To se prvi put dogodilo negdje oko 2008. Tu ne mogu zaobići Hebranga, ne mogu ga slušati i gledati. Osoba koja se sada postavlja na četiri noge, koja soli pamet govoreći da je on, Hebrang, zagovornik socijalnog zdravstva. To mu pravo oduzimam. Konkretno, ‘privatluk’, privatizacija u javnom zdravstvu počela je s Andrijom Hebrangom. Još 1997. godine imali smo najuređenije domove zdravlja u Europi. Kada ih je uništio u totalu, uveo nekakve zakupce. On je otac uništenja primarne zdravstvene zaštitu koja je rješavala 70 posto onoga što je vezano uz pacijenta, 30 posto nam je rješavala bolnica. Sada su tu i privatnici – ogorčeno dodaje Avberšek smatrajući da će bitku za bolje javno zdravstvo sada puno teže voditi. No, drago joj je, s druge strane – da su potrebu za tim prepoznali i liječnici koji su nedavno poslali pismo – apel za spas javnog zdravstva.
Gdje to sve ide? Ide u vražju mater
– Drago mi je da se napokon liječnički ceh oglasio o javnom zdravstvu – što će nam se dogoditi, gdje ćemo završiti i gdje će se građani liječiti. Drago mi je jer nikada nije kasno. Međutim, da su se ‘digli’ samo četiri godine prije… Referiram na nedavno pismo koje vjerojatno podržavaju svi liječnici u bolničkom sustavu – njih oko 8000 liječnika koji se sada pitaju – gdje to sve ide. Ide u vražju mater. Slobodno napišite – u vražju mater. Trebaju se napraviti duboki rezovi, što cijelo vrijeme traže ‘ludi’ sindikati, strogo odvojiti javno od privatnog. Poštujemo privatno, a ostavite nam javno. Naravno, ponavljam treba se izboriti da javno zdravstvo bude kvalitetno s najmodernijom opremom i motiviranim liječnicima- kaže čelnica sindikata zdravstva priznajući da nema volje gledati političko prepucavanje bivšeg ministra Hebranga i sadašnjeg Milinovića tko je krivac za aferu Medikol.
– Osobno razračunavanje Milinovića i Hebranga uopće me ne zanima. No, ono što ne mogu ostaviti sa strane je izjava bivšeg ministra zdravstva Hebranga da je negdje oko 4000 – 5000 građana nepotrebno ozračeno kao da su, u najmanju ruku, bili u Japanu. On je tako optužio i kolege liječnike. Mislim da nije točno da profesor Hebrang nije znao za to. Ne zaboravimo, on je predsjednik saborskog odbora za zdravstvo i on je to morao znati. Prije nego što je pukla afera, morao je to znati. Sindikati su Hebranga upozoravali na moguće probleme, a on se sada ograđuje i neće reći jasno i glasno da je ‘privatluk’ u javnom sustavu uveo upravo on. Osim toga, teško je optužio liječnike tvrdeći da su tisuće ljudi opasno ozračili – toliko da im se može pojaviti karcinom. Hebrang i Milinović se moraju dogovoriti i građanima napokon reći – tko ovdje govori istinu. Jedan od njih dvojice mora odstupiti. Lako je plašiti i politički se prepucavati, ali ne smiju umiješati i građane. Ni krive ni dužne, zaključuje Avberšek.
