Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, zajedno sa šest drugih sindikata, izišao je iz Matice hrvatskih sindikata. Treba li Hrvatskoj još jedan sindikalni sukob?
(GLAS SLAVONIJE) – Ovo je moja druga središnjica, mislila sam da će biti i zadnja. No, nisam slutila da ću ući u središnjicu u kojoj me nitko ništa ne pita, niti dobivam odgovore. Iako sam bila potpredsjednik, bila sam kao fikus. I nije da je riječ o svađi i nezadovoljstvu Maticom. Riječ je o nezadovoljstvu vođenjem Matice. Vilim Ribić je inteligentan čovjek, ali je loš sindikalni lider. Sve odluke samostalno je donosio, mi kao članovi središnjice nismo niti znali što on potpisuje.
Vašem izlasku prethodila je suspenzija koju vam je odrezao predsjednik Matice Vilim Ribić?
– Kažnjena sam zbog suradnje s medijima. A zašto? Što sam se urotila s krupnim kapitalom i medijima protiv Vilima Ribića? Pa to je smiješno. Sve zato što sam napala sindikalne čelnike kad su izigrali 713.000 potpisa za referendum. Ja sam morala preuzeti odgovornost za to što su ti ljudi izigrani – i naše članstvo i građani koji su potpisali peticiju. Nakon što se odustalo od referenduma, teško ćemo vratiti rejting. S ovim sastavom sigurno ne! Ti potpisi su bili jack-pot koji nismo znali realizirati i to je netko trebao reći. A druga stvar su bili prosvjedi. U trenutku kad smo podržali “facebookovce” sindikati su se vratili u GSV!?
Najavili ste da nećete osnivati novu središnjicu, nego da ćete nastojati objediniti sve postojeće. Ne čini li se to danas kao utopija?
– Meni ne treba osnivanje nove središnjice, jer nemam ni liderskih ni političkih ambicija. U budućnosti se vidim samo kao umirovljenica. Ako se ne skupimo u jednu opciju, sve će otići k vragu – sindikalizma u Hrvatskoj više neće biti. Nama, s tako malim brojem radnika, dovoljna je jedna središnjica s jakim liderom. Sindikalnim, a ne političkim, jer politika i sindikat dvije su potpuno različite stvari. Često se pozivamo na zapadne primjere, posebno Švedsku. Kod njih vlada ne “hofira” sa sindikatima u zadnjoj godini svog manadata, nego kad se sastavi odlazi u sindikat na razgovor. Zato svi mi moramo pod isti krov. Radnički dom, koji zovem “hram sindikata”, dovoljno je velik da u njega stanu svi sindikati.
