Ispadaju kosturi iz ormara, rekao je ministar Milinović shvativši značaj notorne odredbe o plaćanju ‘pripravnosti liječnika’ donesene tijekom mandata HDZ-ovog ministra Ljubičića, a koja bi nas koštala milijardu kuna, otkriva čelnica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi.
Autor: Miroslav Edvin Habek
(DNEVNO.HR) Državni je proračun, gotovo u posljednji trenutak, spašen svojevrsne detonacije ‘tempirane bombe’ postavljene u zdravstvenom sektoru još davne 2006., a koja je trebala ‘eksplodirati’ 3. kolovoza ove godine i nanijeti štetu od, kako se svojevremeno procjenjivalo, čak milijardu kuna.
Naime, u ljeto 2006. u mandatu tadašnjeg HDZ-ovog ministra zdravstva Nevena Ljubičića u Saboru je ‘proguran’ Zakon o zdravstvenoj zaštiti s notornim člankom 162. kojim liječnička pripravnost dobiva isti status kao dežurstvo – pripravnost se smatra radnim vremenom i uračunava se u redovit fond mjesečnih radnih sati.
Tu je i kvaka. Naime, pripravnost je definirana kao ‘oblik rada kada radnik ne mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći’. I to, naravno, tijekom praznika – ali ponajviše vikendima. Drugim riječima, liječnici bi tijekom ‘slobodnog’ vikenda mogli sjediti u naslonjaču, okapati vrt, spavati ili biti na izletu u bližoj okolici te istovremeno biti u pripravnosti – čak i do punih 48 sati. Ta bi im pripravnost, naravno, ulazila u redoviti fond mjesečnih sati bez obzira bilo oni pozvani na hitnu intervenciju ili ne.
No, zanimljivo je i to da je u tom istom članku predviđeno da ‘ukupno trajanje radnog vremena tjedno uključujući rad u dežurstvu i pripravnosti ne može biti duže od 48 sati’. Drugim riječima, tijekom vikend pripravnosti liječnik bi mogao ispuniti svoj tjedni fond radnih sati i ne bi trebao, ako to izričito ne želi, raditi tijekom tjedna u svojoj zdravstvenoj ustanovi. Odluči li raditi, naravno – uz potpisani pristanak, ostvaruje višak radnih sati i dodatno je plaćen. Korisnika ‘pripravnosti’ bilo bi oko 10.000 – a ekstra trošak, po procjeni Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, oko milijardu kuna.
Od milijardu do 80 milijuna kuna
Sporni članak ušao je u zakon na inzistiranje Hrvatskog liječničkog sindikata koji je to, kako tvrde oponenti u ostalim sindikatima zdravstva, samostalno dogovorio s ministrom Ljubičićem. Istovremeno, ostali sindikati koji predstavljaju više od 70.000 zdravstvenih radnika unutar sustava – nisu znali za tako definiranu ‘pripravnost’, a pogotovo ne za dodatni novac koji ide, logično, najviše u korist liječnicima, a manje i nekim drugim zdravstvenim radnicima. Zakon o zdravstvu izglasan je 2006., u zlatna vremena kada se mogla ‘sakriti’ koja proračunska milijarda – naročito u zdravstvu, no odredbe kontraverznog članka 162. trebale su, nakon mnogih prijedloga izmjena i dopuna, stupiti na snagu 3. kolovoza ove godine. Godine najcrnje depresije.
– Država je na koljenima. Zdravstvo nema novca, bolnice ratuju s limitima. Eto novog opterećenja zbog samo jedne skupine zaposlenika, među kojima je najviše liječnika. Moramo li mi razumjeti takvu situaciju kada nema nikakvog povećanja za baš nikoga, a manja skupina ljudi u zdravstvu – njih oko 10.000 – ode u nebo. Ubit će nas ostali ljudi, nastat će kaos – tvrdi Spomenka Avberšek, čelnica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi. Prema njezinim riječima, bitka za ublažavanje spornog članka o pripravnosti u zdravstvu počela je gotovo odmah kada se saznalo što on predstavlja.
– Da nismo zakon promijenili, ta bi nas Ljubičićeva priča došla oko milijardu kuna. Međutim, radeći različite prijedloge u pregovorima s Ministarstvom, uskoro smo došli do 700 milijuna kuna, potom prema izračunima Ministarstva na 500 milijuna kuna. Posljednja varijanta je bila oko 300 milijuna. No, sada je, napokon, sredinom srpnja najnovijom finalnom odlukom o izmjenama i dopunama zakona izbačena ‘pripravnost’ i uveden ‘rad po pozivu’ – plaćanje po hitnoj intervenciji. Trošak za dodatni posao – ‘rad po pozivu’, a ne ‘pripravnost’ takvom odlukom procjenjuje se na 80 milijuna kuna – kaže Avberšek. Sindikalna čelnica dodaje da je, vjerovali ili ne, značajnu ulogu u demontiranju Ljubičićeve ‘tempirane bombe’ imao i njegov nasljednik Darko Milinović.
Plaćanje ‘pripravnosti’ – forma protivna zdravom razumu
– ‘Ispadaju kosturi iz ormara’, rekao je Milinović shvativši značaj i ogromne troškove notorne odredbe donesene tijekom Ljubičićeva mandata. Sada, pak, Milinović uz mišljenje sindikata, određuje visinu isplate, odnosno naknade za rad u dežurstvu i rada po pozivu. Sramotno je, pak, da nitko od pravnih službi ministarstva nije vidio i ispravio taj članak 162. tijekom donošenja zakona 2006. te da nitko na njega nije reagirao, pogotovo iz oporbe – kaže Avberšek napominjući da je i to prelazno rješenje sve dok se napokon ne prihvati granski kolektivni ugovor u zdravstvu. Sramotno je, napominje ona, da u zdravstvu još nema kolektivnog ugovora, a kao jednog od glavnih krivaca za to navodi upravo Ivicu Babića, predsjednika Hrvatskog liječničkog sindikata.
Prema njezinim riječima, raskol oko pregovora za kolektivni ugovor je upravo posljedica Babićevih postupaka i forsiranja parcijalnih interesa.
– Sramotno je da je Ivica Babić u ime krovne Udruge radničkih sindikata u Vijeću za socijalnu pravdu predsjednika Josipovića. Pa, zaboga, taj je čovjek kada se 2004. potpisivao granski kolektivni ugovor u zdravstvu s Hebrangom potpisao strukovni ugovor za liječnike što je izravno rušilo socijalni dijalog u Hrvatskoj. Osim toga, bio je upozoravan da strukovni ugovor nema zakonsku snagu, odnosno da je protivan Zakonu o radu te da razbija sindikate. To mu nije smetalo. Progurao je i parcijalni interes liječnika – plaćanje ‘pripravnosti’ u zakon o zdravstvenoj zaštiti koji se svodio na formu koja je protivna zdravom razumu. Nešto se plaća, a da se ništa ne kontrolira. Toga sigurno nema nigdje u EU. Osim toga, zanimljivo je i da on kao liječnik u svojoj Virovitici ima 13 do 15 pripravnosti mjesečno. Pametnom dosta – zaključuje Avberšek.
