SIROTINJSKA POSLA KAKO ODRŽATI, A KAMOLI POBOLJŠATI ZDRAVSTVENI SUSTAV S MILIJARDU PRORAČUNSKIH KUNA MANJE I SMANJENIM DOPRINOSOM ZA OBVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Dogodine bismo, nakon ulaska u europsku obitelj, mogli ostati bez petstotinjak liječnika i oko 1.500 bolničarki. Da ne govorimo o brojnim stručnjacima koji već godinama bježe na bolje plaćene pozicije u privatnim poliklinikama
Duška PALIBRK
(NOVI LIST) Zdravstveni će sustav ove godine imati 700 milijuna kuna manje, ali i tako on može funkcionirati, rekao je negdje na početku svog mandata ministar zdravlja Rajko Ostojić.
Već desetljećima na granici izdržljivosti, mnogi će reći i duboko ispod nje, zdravstvo nam je u zadnjem rezanju državnih rashoda izgubilo milijardu proračunskih kuna. Prije toga je smanjena i stopa doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje koja se izdvaja iz plaća zaposlenih (s 15 na 13 posto), što je obrazloženo i preporukom glavnog ekonomista Banke za međunarodna plaćanja da se u financiranju zdravstva smanji udjel državnog zdravstvenog osiguranja i poveća udjel iz proračuna. Međutim, vidjeli smo, umjesto da je povećana, potpora države smanjena.
Dugovi i liste čekanja
Spomenutim financijskim rezovima rasterećeni su država i poslodavci, ali što je s pacijentima, građanima koji taj sustav i financiraju? Što je sa sustavom zdravstvene zaštite u zemlji, o Hrvatskoj je naravno riječ, u kojoj se danas živi 10 do 15 godina kraće nego u EU-u? U zemlji koju dogodine, nakon ulaska u EU, očekuje odliv oko 500 liječnika i 1.500 bolničarki. A već nam iz državnih bolnica dobri stručnjaci bježe na bolje plaćene pozicije u privatnim poliklinikama gdje nemaju ni noćna dežurstva, ni hitne intervencije.
Sustav je to pritisnut golemim dugovima i predugim listama čekanja, u kojem rade nedovoljno plaćeni liječnici i drugi medicinari, golem i trom sustav u kojem tranzicija predugo traje, a reforme ga samo okrznu, nikako da se cjelovito provedu i dobiju potrebnu financijsku potporu. A Europa pred vratima traži svoje visoke i skupe standarde, ne pita za mogućnosti. Postupnici, recimo, uvezeni sa Zapada, pojedinim strukama propisuju cijele nizove potrebnih pretraga prije postavljanja dijagnoze, a sve s ciljem da se liječnik osigura. Ministar Rajko Ostojić u svojim je dosadašnjim izjavama najavljivao uvođenje reda u kombiniranom (bolničko-privatnom) radu liječnika, popodnevni rad specijalističkih ambulanti, dnevne bolnice i poticanje obiteljskih liječnika da preuzmu dio obveza bolničkih kolega, racionalizaciju potrošnje lijekova na recepte, reformu sustava dopunskog zdravstvenog osiguranja i pretvaranje HZZO-a u osiguravateljsku tvrtku, daljnju decentralizaciju zdravstvenog sustava…
Strategija razvoja
Prema nedavnom istraživanju javnog mijenja, najpopularniji ministar u sadašnjoj Vladi obećao je osmisliti strategiju razvoja zdravstva da, kako je rekao, »hrvatska medicina 2020. godine bude u vrhu europske i svjetske medicine po kvaliteti zdravstvenog osoblja te po uređenosti sustava«. Dakle, predstoji nam ili odvažna sustavna reforma ili propast. Kako ljudi iz sustava vide stanje u zdravstvu i kako bi oni rješavali probleme te na koji se način osjećaju posljedice manjka proračunskog novca upitali smo pojedine liječnike, ali i ministra.
PITALI SMO MINISTRA RAJKA OSTOJIĆA
KOJI SU GORUĆI PROBLEMI U ZDRAVSTVENOM SUSTAVU?
* ukupni dug zdravstvenog sustava viši od sedam milijardi kuna
* nagomilana dugovanja bolnica preko 365 dana u milijunskim iznosima po pojedinim bolnicama
* duge liste čekanja na dijagnostičke i terapijske zahvate
* manjkava organizacija rada i nedovoljno korištenje postojećih resursa te loše upravljanje bolnicama
KOJI SE KONKRETNI POTEZI PLANIRAJU ZA RJEŠAVANJE TIH PROBLEMA?
* podmirivanje dugovanja bolnica prema farmaceutskim tvrtkama (ovih dana je uplaćeno 284 milijuna kuna sukladno dogovoru)
* unaprjeđenje organizacije rada i praćenje učinkovitosti rada, orijentacija na jačanje izvanbolničke skrbi i dnevnih bolnica, planiranje razvoja pojedinih djelatnosti sukladno kategorijama bolnica
* jače i odgovornije uključivanje vlasnika ustanova (i države i županija odnosno gradova) u upravljanje bolnicom
* jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite
* svođenje listi čekanja u medicinski prihvatljive granice po pojedinim dijagnozama kroz učinkovitije korištenje postojećih resursa, nabavu nedostatne medicinske opreme i potrebnih ugradbenih materijala, smanjenje broja nepotrebnih pretraga te transparentno informatičko upravljanje i praćenje listi čekanja
KAKO ĆE SE NADOKNADITI MANJAK NOVCA U SUSTAVU?
* država će podmiriti svoja dugovanja prema HZZO-u (malo manje od tri milijarde kuna), a dugoročno ćemo tražiti i obvezu osnivača i vlasnika bolnica da se više brine o financijskom poslovanju svojih ustanova
* objedinjenom javnom nabavom i određivanjem referentnih cijena smanjit će se troškovi medicinskih materijala i lijekova
* donošenjem indikacijskih smjernica za pojedine pretrage smanjit će se broj nepotrebnih pretraga i posljedično udio tog troška
* rješavanjem većeg broja kazuistike kroz dnevne bolnice dodatno će se rasteretiti bolnički proračuni
Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva
TRI TOČKE ZA PUNIJU BLAGAJNU
Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva Spomenka Avberšek smatra da se hrvatsko zdravstvo treba ugledati na slovenski model. Sindikalistica predlaže tri točke koje bi bitno izmijenile sustav, poboljšale zdravstvenu skrb, ali i povećale novčana sredstva zahvaljujući transparentnijem poslovanju. Avberšek drži da bi se samo primjenom ove tri točke sredstva u budžetu zdravstva povećala za 1,5 milijardi kuna.
Imenovanje ravnatelja bolnica i sastave upravnih vijeća trebalo bi, prema njezinom mišljenju, u potpunosti prepustiti u ingerenciju ministra zdravlja. Druga za nju osobito važna stvar je centralizacija javne nabave na koju se već dugo u nas ukazuje kao na plodno tlo za isisavanje novca iz javnog sustava.
– Na lijekove, hranu i ortopedska pomagala odlazi 30 posto zdravstvenog budžeta, a sve to ide preko javne nabave – upozorava Avberšek.
Ona dodaje i treću točku, a to je informatizacija cjelokupnog zdravstvenog sustava, također na jednom mjestu kako bi se točno utvrdilo što se, gdje i kako radi. Na taj način bi se osim djelatnika kontrolirali i sami pacijenti, primjerice njihova naručivanja za istu uslugu u više bolnica odjednom.
Nikola Ivaniš, predsjednik Savjeta za zdravstvo, gastroenterolog– privatnik
PRIVATNO ZDRAVSTVO UKLJUČITI U SUSTAV
Predsjednik Savjeta za zdravstvo i riječki liječnik – privatnik dr. Nikola Ivaniš često javno dijagnosticira i komentira probleme u zdravstvu. Prema njegovom mišljenju, hrvatski se zdravstveni sustav u ovom trenutku nalazi u ozbiljnim problemima.
– Morate biti svjesni da radi o dugu od šest milijarda kuna, a to je točan podatak o dugu u zdravstvu. Nitko normalan ne misli da Vlada može riješiti taj problem i zato je neozbiljno građanima slati poruke da će im prava ostati ista, iako se ona svaki dan smanjuju – ističe Ivaniš dodajući da se daljnje smanjenje stope za zdravstvo više nikad ne smije dogoditi. Ivaniš podsjeća na ukidanje participacije i dodaje da je to bio običan predizborni trik uoči pretposljednjih parlamentarnih izbora koji su podržale obje opcije.
– To je bila čista demagogija. Zašto? Zato jer nema zdravstva u kojem se ne participira. Zato jer u Vladi trebaju razmišljati o povećanju participiranja, a nikako o smanjenju prava pacijenata umjesto toga – kaže Ivaniš. Kao vlasnik privatne poliklinike Ivaniš nije zadovoljan tretmanom službenih zdravstvenih politika prema privatnom zdravstvu.
– Taj bi se odnos mogao usporediti s odnosom prema ružnom pačetu. Privatno zdravstvo nije neprijatelj hrvatskom zdravstvu i kada bi ga se adekvatno uključilo u sustav, to bi bilo samo na korist građana i cijele države – zaključuje Ivaniš.
Mario Malnar, predsjednik Koordinacije hrvatske obiteljske medicine
NEDOSTAJE TISUĆU OBITELJSKIH LIJEČNIKA
Manjak obiteljskih liječnika i njihova visoka životna dob gorući suproblemi u općoj praksi. U Hrvatskoj, a to je još po zastarjelim standardima koje priznaje HZZO, nedostaje 200 ambulanti obiteljske medicine! Realno, uz timove od 1.500 ljudi ili manje, što bi omogućilo kvalitetniji rad, nedostajalo bi više od 1.000 liječnika! Mlade liječnike nakon završetka studija trebalo bi usmjeravati da prvo rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a potom i stimulirati da tu i ostanu. Obiteljski su liječnici preopterećeni. Skoro trećina pacijenata dolazi nam bespotrebno, što proizlazi iz neznanja, neupućenosti, ali i želje da kroz zdravstveni sustav u kojem imaju prijatelje, obiteljske liječnike, ostvare rješenja brojnih socijalnih problema – ispričnice, bolovanja nakon otkaza, potvrde za socijalna i druga prava koja u ovoj neimaštini i pomažu… tko da ih krivi, ali to nije posao zdravstvenog sustava.
Kada ste vidjeli emisiju na TV-u za unaprjeđenje zdravstvene kulture građana, koju bi sponzoriralo Ministarstvo, a koja bi upućivala, recimo, mlade roditelje kako se skida temperatura kod djeteta, kako postupiti da ne dođe do nezgode, spriječiti ozljede i nesreće djece i nemoćnih. Dolaze nam odrasli zbog temperature 37,5?! U Austriji bi zbog toga platili kaznu. Jer su u određenoj mjeri dužni sami brinuti o zdravlju. O tome ih se stalno i uporno izvještava i uči. Kad se upišu obiteljskom liječniku dobiju brošuru o rješavanju najčešćih lakših zdravstvenih problema.
Dr. med. Miroslav Kopjar, spec. ginekolog, predsjednik Hrvatskog društva za ginekološku endoskopiju
POVUĆI STROGU CRTU IZMEĐU KORUPCIJE I POŠTENOG POSLA
U većini razvijenih zemalja zdravstvo funkcionira na bazi miješanog sustava, kombinacije državnog i privatnog. Tako je i u Hrvatskoj, ali bi trebalo povući strogu crtu između korupcije i legalnog, poštenog posla, što je jako teško u državi koja je korumpirana na svim razinama. Prije 5-6 godina organizirao sam kongres i gost, profesor iz Austrije, pitao me bi li mogao dovesti i jednu mladu liječnicu. Kao organizator upitao sam jednu farmaceutsku tvrtku da to sponzorira. Kad je to čuo, profesor iz Austrije uhvatio se za glavu; kod njih to je nezamislivo, da proizvođači lijekova sponzoriraju liječničke kongrese. Priča broj 2: velika svjetska tvrtka odbila je sponzorirati kongres u jednom turističkom mjestu, rekli su – mi pomažemo znanost, ali to nije medicina, to je turizam. Tako više ne možemo funkcionirati. Država se nije pripremila na nove uvjete; ona mora financirati kongrese, cijeloživotno stručno usavršavanje liječnika.
Za uvođenje smjenskog rada nemamo dovoljno liječnika. Neizvedivo je to organizirati u zemlji koja je po broju liječnika na broj stanovnika na dnu Europe. U takvoj situaciji trebalo bi omogućiti i privatnim liječnicima da odrade dio šihte u državnim ambulantama.
Da bi se postigla kvaliteta, među bolnicama mora postojati konkurencija, a za to im morate dati otvorene ruke. U SAD-u imaju rang-liste bolnica prema kojima se vode i pacijenti. Država bolnicama treba postaviti gornji i donji limit, ali im treba ostaviti 20 posto mogućnosti samostalnog odlučivanja, gdje će se pokazati menadžerske sposobnosti ravnatelja. Naravno, neophodna je i pravedna nagrada za postignuća. U nas nema stimulacije na plaći, čime se stvara uranilovka kao da smo svi isti; zato i oni najbolji vremenom odustanu, slome se.
Leonardo Bressan, tajnik Koordinacije hrvatske obiteljske medicine
BEZRAZLOŽNO TROŠENJE DRŽAVNOG NOVCA I UMJETNE LISTE ČEKANJA
Ključni problemi u sustavu zdravstva prema mišljenju dr. Leonarda Bressana, tajnika Koordinacije hrvatske obiteljske medicine su nepostojanje tzv. košarice usluga, neracionalnost i preniska cijena rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja praktički drži cijeli sustav.
Još uvijek se ne zna na što osiguranik ima pravo temeljem police obveznog osiguranja i koje su obveze samog osiguranika u korištenju police i sustava u cjelini. Nadalje, radi pravdanja bolničkih limita, prisutno je bezrazložno trošenje državnog novca i umjetno stvaranje listi čekanja zbog nepotrebno zahtijevane dijagnostike od strane kliničara koji su ušli u tzv. »defanzivnu medicinu«, ponajprije zbog straha od mogućih tužbi. Tu je i preniska cijena rada u primarnoj koja drži cijeli sustav »na leđima« kao i izbjegavanje da se županije prisili na ispravljanje propusta prilikom slanja liječnika primarne u zakup. Županije su smjele dati u zakup samo prostore opremljene sukladno zakonskim i podzakonskim obvezama, a nisu to učinile.
On ocjenjuje da je stanje u obiteljskoj medicini čiji je on dio, ali u i cjelokupnoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti katastrofalno zbog nedostatnih sredstava koja onemogućavaju investicijske cikluse. Kao primjer navodi informatizaciju koja je krenula isključivo u smjeru statističkog servisiranja potreba centralne zdravstvene vlasti, a ne u korist stručnog poboljšanja pruženih usluga. Pritom napominje da sustav e-uputnica i e-recepata predstavlja tek pet do šest posto cjelokupnog administriranja u ordinacijama. Domovi zdravlja su nam i dalje financijski gubitnici. Morali bi se pretvoriti u servis pružateljima usluga, odnosno koncesionarima, s kvalitetnim sustavom organiziranja rada sustava na terenu. Također, primarna treba što više terapijskih i dijagnostičkih mogućnosti radi rasterećivanja sekundarne i bolničke službe te treba omogućiti što kvalitetnije kućno liječenje bolesnih i nemoćnih.
