Photo by Pawel Chu on Unsplash
Bilješka s konzultacijskog sastanka u vezi prijedloga o prijedlozima Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o državnim službenicima i Zakona o dopuni Zakona o plaćama u javnim službama, održanog 21. siječnja 2013. godine s početkom u 10:30 sati, u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, Ulica grada Vukovara 78
Prisutni:
– prof. dr. sc. Mirando Mrsić, dr. med., ministar rada i mirovinskoga sustava
– Marko Krištof, pomoćnik ministra rada i mirovinskoga sustava
– Branimir Mihalinec, Nezavisi sindikat zaposlenih u srednjim školama
– Anica Prašnjak, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara
– Zvonimir Laktašić, Sindikat hrvatskih učitelja
– Vilim Ribić, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja
– Zdravko Lončar, Nezavisni sindikat djelatnika MUP-a
– Mario Akmačić, Nezavisni sindikat djelatnika MUP-a
– Antun Guljaš, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju
– Boris Pleša, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika u RH
– Siniša Kuhar, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika u RH
– Željko Pulek, Carinski sindikat Hrvatske
– Dubravko Jagić, Sindikat policije Hrvatske
– Edin Sarajlić, Sindikat policije Hrvatske
– Gordana Jagar, Sindikat porezne uprave Hrvatske
– Željko Stipić, Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu – Preporod
– Ivica Babić, Hrvatski liječnički sindikat
– Spomenka Avberšak, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi
– Krešimir Rožman, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
– Draženka Linarić, Samostalna služba za socijalno partnerstvo
Mirando Mrsić u je uvodnom izlaganju obrazložio razloge zbog kojih se predlažu izmjene i dopune Zakona o državnim službenicima i Zakona o plaćama u javnim službama. Pojasnio je kako je cilj ovih izmjena ograničiti nekontrolirano povećanje mase za plaće, koja unatoč zamrzavanju plaća rastu iz godine u godinu. Ovi prijedlozi omogućit će da se u granskim kolektivnim pregovorima nadoknadi dio sredstava koja trenutno nedostaje u Državnom proračunu. Također smatra da se povećanje plaća u državnim i javnim službama umjesto podizanjem osnovice do sada vršilo ugovaranjem različitih dodataka te je slijedom toga došlo do sadašnje nelogične situacije da dodaci na plaću za pojedina radna mjesta čine preko 50% plaće. Intencija je urediti sustav u kojem će svi elementi bit transparentni: osnovica plaće, koeficijent za svako radno mjesto te dodatak od 0,5% po godini staža koji se neće dirati.
Spornim smatra isplate dodatnog, odnosno postotnog uvećanja vrijednosti koeficijenata složenosti poslova (4,8,10%) , kojim se, uz povećanje plaće za 0,5%, uvećava iznos plaće po istoj pravnoj osnovi, odnosno temeljem broja godina radnog staža. Ovako uvećanje koeficijenata je dvostruki dodatak kojeg zaposleni u državnim i javnim službama ostvaruju po istoj osnovi te je istaknuo da je postotno uvećanje koeficijenata samo na temelju ostvarenog broja godina radnog staža suprotno načelu „za jednaki rad jednaka plaća“ te može u praksi predstavljati diskriminaciju po dobi, što je u suprotnosti s načelima pravne stečevine EU.
Rezimirao je što je sve prethodno poduzeto po pitanju usklađivanja prava te preslikavanja dogovorenog povoljnijeg prava prijevoza iz TKU-a za javne službe u granske KU. Najavio je povećanje koeficijenata učiteljima i nastavnicima kojom bi se donekle korigirali učinci ukidanja Uredbe ‘3,5,7,9’. Povećanje će iznositi prosječno 6%, s time da bi veće povećanje plaće imala radna mjesta savjetnika i mentora. Najavio je kako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta već finalizira tekst takve Uredbe.
Krešimir Rožman koji na sastanku zastupa interese Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi, smatra da je argumentacija koju je iznio ministar prikladna za pregovore ali ne i za Zakon, odnosno da je očito cilj ukidanje nekih prava iz KU, te ističe da je posezanje za zakonom u tu svrhu vrlo osjetljivo pitanje i kako to nije dobro. Također ističe konvenciju 98 o kolektivnim pregovorima koja nalaže Vladi da potiče kolektivne pregovore. Mišljenja je da se, ukoliko se pregovara u dobroj vjeri, drugoj strani ne može narediti da nešto napravi, te da bi ovakvu odredbu trebalo primjenjivati samo za buduće razdoblje a nikako ne na postojeće KU. Ističe da su sindikati koji su potpisali TKU za javne službe to učinili u dobroj vjeri, pod uvjetom da se neće zadirati u plaće. Sada se nameće pitanje jesu li pregovori bili uistinu vođeni u dobroj vjeri, kada se donosi Zakon kojim se derogira potpisani KU. Naglašava da se Zakon može odnositi samo na buduće KU, nikako ne na postojeća prava iz KU-a.
Željko Stipić primijetio je kako ovim postupkom Vlada pokazuje da ne podržava socijalni dijalog, te podsjetio na Zakon o uskrati. Ovakvim postupcima se sindikati dovode pred gotov čin. Smatra da je namjera Vlade novo smanjenje plaća, te je napomenuo da samo onaj koji poznaje ‘genezu 4,8,10%’ može o tome argumentirano govoriti. Iako se kao rok spominje 31. prosinac 2013., nema nikakvih jamstava da se to neće i ranije dogoditi, te je izrazio sumnju da je krajnji cilj raskid KU što nikako ne smije biti poželjan scenarij.
Ivica Babić skrenuo je pažnju da nekoliko otvorenih pitanja. Zanimalo ga je zbog čega ovi zakonski prijedlozi nisu bili razmatrani na Povjerenstvu za zakonodavstvo, kolektivne pregovore i zaštitu prava? Marko Krištof odgovorio je da će prijedlozi biti razmatrani na Povjerenstvu za politiku plaća, porezni sustav i životni standard. Mirando Mrsić rekao je kako nema prepreka da zakonski prijedlozi budu prodiskutirani i na sjednici GSV-a, i na Povjerenstvu za zakonodavstvo, kolektivne pregovore i zaštitu prava. Ivica Babić uvjeren je kako nema dvojbe da se radi o smanjivanju plaća i to baš, starijim radnicima, te je mišljenja da je riječ o derogiranju KU predmetnim zakonima i da se time zadire u konvencije MOR-a. Nije mu sporno da se raščiste dvojbe u slučajevima zloupotreba u pojedinim KU-a, to svakako treba ispraviti no institut minulog rada ne smije se ukidati. Taj institut predstavlja nagradu za iskustvo kojom se motiviraju iskusni i kvalitetni kadrovi da ostanu u državnom i javnom sektoru, što je kontinuiran problem. Postoji velik broj zaposlenih s VSS-om koji nikada u tijeku svoje dugogodišnje službe ne dođu na rukovodeća mjesta pa im se to ovim dodatkom kompenzira. Također netočnom smatra tvrdnju o dodacima po istoj osnovi. Založio se da se cijela situacija ‘prizemlji’, raspravi i potraže druga rješenja.
Siniša Kuhar napomenuo je kako sada nije vrijeme za raspravu o razlozima zašto dodaci na plaću postoje, nego ima li Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava namjeru ići s tim prijedlozima prema Vladi? Drugo je pitanje da li sindikati pristaju da se ukidaju dogovorena prava iz TKU-a niti godinu dana nakon što je potpisan? Smatra da se suština dodataka može raspravljati tek nakon što se na ova pitanja odgovori. Sindikati su zatečeni ovim prijedlogom i dovedeni pred svršen čin ovakvim postupcima Vlade, te mu se čini da sloboda kolektivnih pregovora ovisi o tome koliko je financijskih sredstava bilo predviđeno u Državnom proračunu. Mišljenja je kako se zakonskim intervencijama stalno sužava prostor za kolektivno pregovaranje te se pita gdje je prostor za socijalni dijalog i koja je svrha današnjeg sastanka?
Mirando Mrsić ustvrdio je da prostora ima, da će se prijedlozi raspraviti na GSV-u, dapače i na Povjerenstvu za zakonodavstvo, kolektivne pregovore i zaštitu prava. Napomenuo je da smo ograničeni sredstvima na raspolaganju za plaće te da je spreman saslušati i druge prijedloge za uštedu. Zato je i sazvan sastanak da se čuju mišljenja socijalnih partnera. Nadodao je da je ovo prijedlog te da postoje i drugi modeli za ostvarenje potrebnih ušteda, kao npr. linearno spuštanje osnovica svima jer je nužno uštedjeti 800 milijuna Kn, kako u obzir ne bi došla sama isplata plaća.
Boris Pleša podsjetio je na ljetošnje pregovore vođene s državnim službama i ono što bilo dogovoreno, a to je da se plaće neće dirati. Istaknuo je kako tada nitko nije aktualizirao ovu problematiku. Sindikati su TKU potpisali u dobroj vjeri i zanima ga ako se nastavi zakonima zadirati u plaće, gdje je tzv. ‘donja crta’? Ovakav pristup smatra nekorektnim i kršenjem dogovora od prije 5 mjeseci jer se ponovno zadire u materijalna prava (4,8,10%). Također smatra da je Vlada ove informacije namjerno prešutjela kada je donosila proračun za 2013. godinu.
Mirando Mrsić obrazložio je da se situacija znatno pogoršala od ljetošnjih pregovora. U trenutku pregovaranja bio je projiciran veći rast BDP-a i nije se očekivao pad kreditnog rejtinga. Dodatan je problem prispijeće naplate 10 milijardi kamata na prethodna zaduženja i troškova sanacije brodogradilišta. Uvjerava kako nije bilo nikakve smišljene obmane, već su se vanjske okolnosti pogoršale. Podsjeća da nema prostora za nova zaduživanja i da je potrebno naći modalitet za potrebne uštede.
Spomenka Avberšak podsjetila je da je odricanje od božićnica, regresa, prijevoza i jubilarne nagrade bilo teško obraniti pred članstvom onim sindikatima javnih službi koji su ih ljetos potpisali. Iako razumije tešku situaciju, smatra da će biti narušeno povjerenje potrebno za kolektivne pregovore, ukoliko se sada prekrši ono što je bilo dogovoreno – a to je da se plaće neće dirati. Posebno je istaknula kako već godinama inzistira na provedbi racionalizacije u zdravstvu koje se nije prihvatila niti jedna od dosadašnjih Vlada. Podsjetila je kako postoje pravilnici s protuzakonitim klauzulama i zloupotreba sistematizacije radnih mjesta te istakla paradoks ‘pre-organiziranosti’ u zdravstvu. Sustav nekima omogućuje da istovremeno mogu zarađivati na nekoliko mjesta dok 80% ljudi u zdravstvu živi isključivo od plaće. Sadašnji GKU u zdravstvu pun je anomalija. Referirala se na komentar Ivice Babića u pogledu nagrade za vjernost poslodavcu koji je to dobro objasnio. Činjenica je kako ljudi iz zdravstva odlaze a to sigurno nije zbog velikih plaća i dobrih uvjeta rada. Podsjetila je da u zdravstvu radi 71.000 ljudi te ne prihvaća ukidanje ‘4,8,10% ‘, naročito dok su plaće u zdravstvu za ista radna mjesta značajno manje od plaća u drugim javnim službama. Osnovni problem je neprovođenje reformi te inzistira da svako resorno ministarstvo uvede red, rad i odgovornost. Ona već 8 godina ukazuje na prostor za uštede koje se realno mogu postići ali ništa se ne poduzima. Zaključila je kako je zakonsko zadiranje u dogovoreno i to na štetu javnih službi – socijalno nepravedno, neprihvatljivo i nedemokratski te da ona na to neće pristati.
Dubravko Jagić izjavio je kako se Zakonom ne može derogirati KU, te da se vodstvo sindikata svojem članstvu ne može i neće opravdavati jer je situacija postala neizdrživa. Nakon dogovorenih odricanja od božićnice, regresa, smanjene dnevnice i putnih troškova nema prostora za daljnje smanjenje prava i oni neće ići ispod potpisanog te prijedlog smatra neprihvatljivim.
Edin Sarajlić napomenuo je kako predložena mjera mora biti određenog vremenskog učinka te vrlo jasno i precizno definirana dok se rješavanje problema zakonima može smatrati narušavanjem slobode kolektivnog pregovaranja. Uvjeren je da su Pregovarački odbori pravo mjesto za raspravljanje ovih pitanja a ne putem zakonskih prijedloga koje priprema radna skupina Ministarstva rada i mirovinskoga sustava. Dodao je kako bi u takve radne skupine trebalo uključiti i predstavnike sindikata. Podsjetio je da su 2010. pristali na neisplatu regresa, 2012.. pristali su na smanjenje prava i spremni su za razgovor ali isključivo za pregovaračkim stolom. Također je istaknuo da je ovo poglavlje u pregovorima s EU zatvoreno te da se radi o kršenju Direktive. Odbija prihvatiti da se osnovica i ovakve stvari iz područja kolektivnih ugovora rješavaju zakonom – za to postoje instrumenti a to su pregovori.
Boris Pleša dometnuo je da ako se i osnovica bude rješavala zakonima onda se stvarno nema o čemu ni pregovarati. Protivi se da Vlada pitanje osnovice rješava uredbama. Mirando Mrsić odgovorio je da se o svemu može pregovarati ali ne beskonačno dugo jer sredstva nema i negdje se mora uštedjeti, nema druge mogućnosti. Uredba je jedan od alata koji Vlada ima na raspolaganju, ako ne bude drugog rješenja.
Ivica Babić podsjetio je sindikate kako i oni imaju svoje alate na raspolaganju., iako smatra da to nije put ka rješenju.
Gordana Jagar željela je da se povode računa o duhovnom i psihičkom stanju članstva koje zastupa. Smatra da je protekla godina bila izuzetno teška, te da su sindikati državnih službi ispali u odnosu na neke druge ‘pitomija janjad’, a može se reći i ‘žrtvena janjad’. Svoj izbor su učinili svjesno, međutim sada je nemoguće opravdati ovakve prijedloge Vlade, među ljudima je zavladala apatija i besperspektivnost a da bi se izašlo iz krize, građanima ove zemlje potrebno je ponuditi pozitivan stav i međusobno povjerenje. Smatra da su plaće državnih službenika mala stavka u državnom proračunu te da ima prostora za uštede ali se to nije učinilo. Bez ljudi koji predano rade neće biti ni rezultata. Smatra da ovakvi potezi stvaraju nepovjerenje i da bez obzira što razumije da sredstava nema, ne mogu opravdati ovakve poteze Vlade. Nekima su plaće već smanjene a percepcija sindikalnog članstva jest da se tzv. reforme provode povećanjem broja šefova i dizanjem njihovih plaća. Apelira da se svi zajedno potrude da se uštede provedu tamo gdje su moguće. Postavila je pitanje javnih poduzeća i zaključila da ih Vlada stavlja u situaciju u kojoj će biti prisiljeni poduzeti neželjene akcije.
Mirando Mrsić napomenuo je da će u slučaju daljnjeg pogoršanja gospodarske situacije daljnje smanjenje plaća ili mirovina postati nužno i da postoji mogućnost da ako se ne nađu druga rješenja plaće u javnom sektoru padnu 30 -40%, što se desilo u mnogim zemljama članica EU.
Branimir Mihalinec naglasio je kako ne može prihvatiti čestitku povodom dana socijalnog partnerstva na sastanku gdje je tema zakon kojim se derogira socijalno partnerstvo. Izjavio se da se osobno ne osjeća niti prevaren niti razočaran ali da je protiv toga da Vlada gazi konvencije MOR-a i demokratske principe te je zaključio kako predložene zakone treba povući.
Vilim Ribić smatra da sindikalni predstavnici neke pretpostavke uzimaju zdravo za gotovo, npr. da u proračunu nema dovoljno novca kao i da je ovoj Vladi potrebna pomoć sindikata. Naveo je kako su se sindikati tako ponašali i ranije i da im plaće nisu rasle od 2003. godine, jer se uvijek navodi potreba rasterećenja gospodarstva. Mišljenja je da su sindikati ‘nasjeli’ politici Vlade i sebe diskvalificirali kao pregovarače. Njegov stav je da se plaće više ne smiju smanjivati te da u Državnom proračunu ima novca onoliko koliko odluče resorni ministri. Naglasio je kako nije provedena reforma visokog obrazovanja niti zdravstva a pad rejting smatra relativnim u svijetlu pada rejtinga drugim, razvijenijim državama. Uočio je kako kamatne stope usprkos padu rejtinga ipak još nisu narasle. Sindikati pristaju na odricanja ali ne i na smanjivanje materijalnih prava te spočitava da je aktualna politika usmjerena na smanjenje plaća. Istaknuo je da je suprotnost štednji rasipnost a da se sadašnja Vlada time nije bavila već udara na javne radnike koji su ‘srce društva’. Uvjeren je kako će se od sindikata za pola godine tražiti nove uštede dok on preporučuje drukčiji koncept da se u krizi ne štedi nego troši radi očuvanja potrošnje i proizvodnje, jer štednja vodi u ‘sunovrat spirale propadanja’. Po njegovu mišljenju ova Vlada radi u interesu financijskog kapitala pa stoga mora ‘nagaziti’ sindikate.
Zvonimir Laktašić izjavio je kako nije iznenađen ovim prijedlozima. Inzistira na principijelnim stavovima te se nada da će se Vlada doista držati načela ‘jednake plaće za jednak rad’. Istaknuo je da svi učitelji, tajnici i računovođe u sustavu osnovnog školstva imaju jednake plaće te je preporučio da se analiziraju podaci Eurostata pod oznakom P koja označava obrazovanje, te da se vidi koliko se uistinu sredstava troši na prosvjetu. Kolegama sindikalistima napomenuo je da će ih druga strana uvažavati prema snazi koju pokažu.
Zdravko Lončar želio je podsjetiti da su se djelatnici MUP-a već odrekli kroz ukidanje beneficiranog staža za neke skupine radnika te da je statistički gledano 70% obitelji već prezaduženo, a radi se o djelatnicima sa SSS i plaćama u rasponu od 3.500 – 4.000 Kn te želi upozoriti na njihovu tešku situaciju, posebno ako imaju školsku djecu a jedan od roditelja je nezaposlen. Smatra da se ljude ne smije ostaviti bez prihoda dok istovremeno Vlada povećava plaće u raznim agencijama te time šalje krivu poruku. Ne želi da se njegova upozorenja tumače kao prijetnja izlaskom na ulicu, već postavlja pitanje koliki je prag tolerancije. Uvjeren je kako su javna poduzeća generator propasti umjesto da budu generatori rasta. Neizbježno je osloviti problematiku velikih razlika u plaćama za isti posao. Napomenuo je da je prošle godine ostvarena ušteda od 1,2 milijarde Kn, ove godine plan ušteda je 1,9 milijardi kuna a slijedeće godine tražit će se nov uštede i odricanja. Izjavio je kako očekuje zajednički sastanak sindikata na kojima će raspraviti ove zakonske prijedloge.
Mirando Mrsić ponovno je podcrtao da je neminovan pad plaća ako se nešto ne promijeni te je podsjetio da Hrvatsku kao članicu EU čekaju vrlo stroge obaveze o dozvoljenom deficitu i fiskalnoj odgovornosti. Također je podsjetio nazočne predstavnike sindikata da plaće i mirovine predstavljaju 70 milijardi Kn u Državnom proračunu. Smatra da je nužno osigurati uštedu od 800 milijuna Kn kako bi se osigurala stabilnost isplate plaća. Vlada namjerava postići daljnje uštede na prijevozu preslikavanjem odredbi iz TKU-a za javne službe u granske kolektivne ugovore. Usprkos teškoj financijskoj situaciji, prosvjetarima će se ipak povećati plaća ali ne po linearnom principu, već prema kvaliteti rada, te će time donekle biti kompenzirano ukidanje uredbe ‘3579’.
Ivica Babić primijetio je da proračun pune svi i da je nedopustivo da se rupe u proračunu stalno lome na javnim službama. Također je apostrofirao javna poduzeća kao mjesto za uštede.
Mirando Mrsić odgovorio je kako se provodi štednja i u javnim poduzećima te nijedno javno poduzeće u većinskom vlasništvu države nije isplatio božićnice osim ACI Marine.
Siniša Kuhar predložio je Vladi da brani KU koji je potpisala, odnosno da svaka strana potpisnica brani ono što je potpisano na svojoj strani.
Željko Pulek u ime Carinskog sindikata Hrvatske rekao je kako prostora za daljnji pritisak na primanja zaposlenika nema. Ljudi u carinskoj službi imaju primanja od 3500-4000 kn a također su već ostvarene neke uštede od 7-8 milijuna Kn godišnje te je dodatno smanjen beneficirani radni staž. Želja za pregovorima postoji, međutim derogiranje potpisnog KU zakonima nije prihvatljivo. Obavijestio je kako je oko 500 ljudi proglašeno viškom ali novca za otpremnine nema te se dotakao teme dokupa staža preko Royal osiguranja. Preporučio je da se u svrhu daljnjeg pregovaranja odustane od modela ‘serviranih’ odluka sindikatima kao što su ovi zakonski prijedlozi.
Mirando Mrsić replicirao je da će dokup staža biti zakonski reguliran te da će Royal mirovinsko osiguranje dobiti rok od 6 mjeseci kako bi se registriralo u skladu sa zakonom i odredbama HANFE.
Željko Pulek želio je naglasiti da su članovi sindikata svjesni situacije ali napominje da su osobni dohoci mali a da troškovi života neprestano rastu. Stoga apelira da se sredstva za potrebne uštede pronađu negdje drugdje, npr. u javnim poduzećima.
Anica Prašnjak naglasila je kako sindikati nisu ovdje došli kukati, te se pridružuje mišljenju Siniše Kuhara kako svatko treba braniti potpisano na svojoj strani – sindikati svom članstvu a resorni ministri Vladi. Također je podržala izjavu Ivice Babića da sindikati imaju svoje alate za djelovanje. Međutim ovdje nije riječ samo o članovima njezinog sindikata. Zaključila je da ovaj sastanak treba zaključiti.
Mirando Mrsić najavio je na ovu temu još jedan sastanak tijekom tjedna te potvrdio da su zakonski prijedlozi poslani na mišljene resornim ministarstvima. Želio je objasniti stajalište Vlade a to je da je okvir zadan u smislu postizanja potrebnih ušteda od oko 800 milijuna Kn koje nedostaju za plaće. Intencija sastanka je bila objasniti razloge zbog kojih se poduzimaju ovi koraci, nužno je održati proračun za 2013., te je ponovno podsjetio kako ove godine na naplatu dolazi 10 milijardi Kn kamata na prethodna zaduživanja te na 170 milijardi javnog duga. Stoga je nužno poduzeti mjere da se proračun konsolidira jer država nema namjeru niti štampati novac niti dodatno se zaduživati. Postoje samo 3 mogućnosti ostvarivanja ovih ušteda a to su: dodaci od 4, 8, 10% ili nešto drugo iz kolektivnih ugovora, ili smanjenje osnovice, ili smanjenje koeficijenta.
Ivica Babić predlaže uštede otpuštanjem svih zaposlenih iz različitih stranaka po političkoj liniji, te je sugerirao da se dodatne uštede mogu ostvariti dovođenjem u red lokalne samouprave. Ponovio je da sindikati rezolutno odbijaju rješavanje problema kroz zakone koji derogiraju KU.
Zdravko Lončar smatra da javna poduzeća trebaju stvaraju viškove koji bi punili Državni proračun, umjesto da generiraju gubitke.
Željko Stipić mišljenja je kako nema svrhe na sastanku raspravljati o punjenju Državnog proračuna već ga je više zanimalo što ministar rada i mirovinskoga sustava planira po pitanju održivosti sustava plaća i mirovina.
Mirando Mrsić odgovorio je kako će sindikati imati prilike očitovati se i o mirovinama.
Zaključeno je da će se održati još jedan konzultativni sastanak na temu izmjena i dopuna Zakona o državnim službenicima i Zakona o plaćama u javnim službama.
Sastanak je završio u 12,20 sati.
Bilješku sastavila:
Draženka Linarić, v.r.
