PREDSJEDNICA SAMOSTALNOG SINDIKATA U ZDRAVSTVU
(SLOBODNA DALMACIJA) Tragična smrt žene pred vratima Hitne pomoć u Umagu rezultirala je smjenom ravnateljice Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Jovanke Glavičić-Popović i ponovljenim medijskim preispitivanjem kvalitete organizacije hitne medicinske pomoći u Hrvatskoj.
Mišljenja se uglavnom sukobljavaju oko pitanja je li takozvana reforma hitne medicinske pomoći, koja je kreditom iz Svjetske banke provedena 2009. godine u mandatu HDZ-ova Darka Milinovića, prijelomni trenutak koji je urušio hitnu pomoć, ili je ipak riječ o kontinuiranim problemima važnog segmenta zdravstva koji nikada nije bio dobro ustrojen. Predsjednica Samostalnog sindikata u zdravstvu i socijalnoj skrbi Spomenka Avberšek sklona je prvoj verziji:
– Mi smo s Milinovićevom reformom, koja je hitnu pomoć izvukla iz domova zdravlja, dobili 21 novu samostalnu zdravstvenu ustanovu koja se danas zove zavod i ima kompletnu kadrovsku logistiku. To je stvorilo nove goleme troškove u zdravstvu, koje ne možemo precizno izračunati, no ako množite ravnateljske plaće, koje iznose oko 15 tisuća kuna neto, plaće njihovih pomoćnika, tajnica i ostalog osoblja, možete zamisliti koja je to strava. Zauzvrat smo dobili sustav koji kronično pati od manjka zdravstvenoga kadra, pa postoji velika mogućnost da svi timovi istodobno budu na terenu i da nikoga nema u zgradi hitne. Događaj u Umagu nije prva takva tragedija, smrti pred vratima hitne pomoći počele su se događati odmah nakon uvođenja zavoda i ja sam najavila da će se to dogoditi – kaže Avberšek.
Dodaje da sustav hitne pomoći u sklopu domova zdravlja nikoga nije ostavljao na cesti, jer su oni uvijek imali dežurnu ekipu u svojim prostorijama.
– Hitnu odmah treba vratiti na staro. Ne znam što se još treba dogoditi i koliko još ljudi treba stradati da bi netko povukao jedini logičan potez – kaže Avberšek. Gordana Antić-Šego, pomoćnica smijenjene ravnateljice Zavoda iz Pule, tvrdi da reforma iz 2009. godine nije napravila toliku štetu u organizaciji, koliko neprekidno upletanje politike u pitanja struke.
– Čak i ovaj događaj, kao i odluka o smjeni ravnateljice, prvenstveno imaju veze s politikom, koja sve ove godine ne ulaže ni u struku ni u opremu. Ovaj su tragičan događaj rekonstruirale dvije inspekcije i iz tonskih se zapisa vidi da su mediji potpuno pogrešno prezentirali slijed događanja, nakon čega je uslijedila politička odmazda. Naime, imali smo dva tima na intervencijama zbog djeteta s teškim ozljedama mozga i žene za koju je dojavljeno da je bez svijesti, pa kad se sin pokojnice javio, rečeno mu je da prema njima ide hitna služba iz Poreča i da čekaju kod kuće. Međutim, čovjek se, razumljivo, uspaničio i javio nam je da je ipak krenuo u Dom zdravlja, gdje je došao u 19 sati i četiri minute, a liječnici su već bili zatvorili svoje ordinacije. Uspio je dozvati dvije medicinske sestre, a odmah potom došao je i jedan liječnik. Reanimacija je počela u propisanom roku od 20 minuta, koji se smatra idealnim rokom za hitne intervencije u lokalnim sredinama. Jedini je ozbiljan problem to što se sve odvijalo ispred zgrade – kaže Antić Šego.
Prema njezinu mišljenju, ovakve su se situacije mogle dogoditi i u doba kada su dežurne službe bile u domovima zdravlja.
– Razlika je možda postojala u velikim centrima, ali u manjim sredinama liječnici su odlazili kući nakon isteka redovnog radnog vremena i nitko ih nije kontrolirao. I tada se moglo dogoditi isto – tvrdi.
Bivši ministar zdravlja Darko Milinović kaže da je reformu hitne medicinske pomoći 2009. godine radila i potpisala struka.
– U taj su proces bili uključeni svi iskusni voditelji hitne pomoći, strukovne komore i ostali, a njihova stručnost stoji iza projekta. Samo da kažem da je prosjek starosti automobila tada bio 10 do 15 godina, a mi smo kupili 128 potpuno opremljenih vozila, riješili dojavne punktove i napokon počeli rješavati zapuštenost sustava. Naravno, implementacija se razlikuje od županije do županije. Ali ja vas pitam – kakve koristi od hitnih timova u domovima zdravlja kad nisu bili obučeni niti su imali aparaturu za reanimaciju? Njihova je glavna uloga i tada bila da vas sigurno odvedu bolnicu – tvrdi Milinović.
Riješili nedostatke
Ni sadašnji ministar zdravlja Rajko Ostojić nije sklon prebaciti odgovornost na svoga prethodnika, a smatra da je njegova administracija podzakonskim aktima riješila neke nedostatke HDZ-ove reforme.
– Prije godinu i pol dana uspjeli smo neke nedostatke riješiti Pravilnikom o hitnoj medicinskoj pomoći i to sada funkcionira u velikim gradovima. Problem su županije koje su neravnomjerno kvalitetno implementirale promjene, a osobito je simptomatično da je u istoj županiji već registrirano nekoliko većih propusta – kaže Ostojić.
Ministar tvrdi da je hitna služba za posebne potrebe turističke sezone izvrsno ustrojena i pojačana kopnenim, morskim i zračnim hitnim prijevozom i da svi građani Hrvatske i turisti imaju 24-satnu zdravstvenu zaštitu gdje god da se nalaze. Problem hitne medicinske pomoći u Hrvatskoj, međutim, nije moguće svesti na političku temu o kvaliteti promjena koje su se dogodile 2009. godine, budući da je najvažnije pitanje izostavljeno – gdje su indikatori kvalitete i obrađuju li se? Podsjetimo, prva “reforma” hitne medicinske pomoći spremala se još u doba Vlade pokojnog Ivice Račana, također sredstvima Svjetske banke u višemilijunskim iznosima.
Tadašnji direktor reforme Stipe Orešković u medijima se hvalio nabavom novog telekomunikacijski sustav (GPS) koji je trebao omogućiti bržu intervenciju hitne pomoći. Sustav je koštao 1,2 milijuna američkih dolara, a već se tada govorilo da u najhitnijim slučajevima intervencija hitne pomoći i velikim gradovima dolazi za manje od 10 minuta, što je svjetski standard. Ni jedan drugi indikator nije se spominjao. Drugi projekt odnosio se na kupnju opreme za hitni medicinski prijam za 22 bolnice, na koju je utrošeno 643 tisuće dolara, a dodatno je otišlo na specijalizaciju iz hitne medicine, koju je tada završilo 60 liječnika. Na konzultacije o ustroju hitne pomoći tada se odlazilo i u Australiju. Stoga je nevjerojatno da samo šest godina poslije Darko Milinović opet uzima novac Svjetske banke, opet za reformu hitne medicine, nakon čega opet u medijima nalazimo podatak da hitna pomoć u velikim gradovima dolazi za 10 minuta!
Izdvojeno 90 milijuna eura
U časopisu Acta Medica Croatica iz 2010. godine objavljen je rad u kojemu stoji da pravilo zlatnog sata za intervenciju – rok dolaska hitne pomoći na mjesto nesreće u velikim gradovima i lokalnim sredinama – nije ujednačeno provedeno i da je Hrvatska u 2005. godini značajno odstupala od europskog prosjeka (čak za 30 posto) po smrtnosti u automobilskim nesrećama i smrtnosti zbog krvožilnih incidenata.
Trijaža nije dovoljno učinkovita, nedostatni su prostori, oprema i osoblje, ne postoje ujednačeni protokoli rada, u prijamnim službama ne rade specijalisti hitne medicine. Takva neujednačenost u sadašnjoj organizaciji ne ispunjava osnovne pretpostavke optimalnog funkcioniranja hitne medicinske službe: jednakost, dostupnost, učinkovitost i opremljenost, iz čega je proizišla potreba za reorganizacijom hitne medicine”, stoji u radu skupine stručnjaka.
Jedan od autora, tadašnji doministar zdravstva Dražen Jurković, tvrdi da je za reformu hitne pomoći izdvojeno 90 milijuna eura! Na istom se mjestu može naći i jedini podatak o izradi indikatora kvalitete hitne medicinske pomoći, kao i obaveza Zavoda za hitnu medicinsku pomoć da počne s prikupljanjem podataka i analizom indikatora, no 2013. ne mogu se naći ni podaci o takvim indikatorima, ni analiza eventualnih promjena. Stoga se o reformama hitne pomoći jedva može govoriti, više od 10 godina nakon što se u njih počeo ulagati golem novac. No, tri smrtna slučaja pred vratima hitne pomoći u nepune dvije godine ozbiljan su znak neodgovornosti.
NATAŠA ŠKARIČIĆ
… za čitanje klikni OVDJE
