Autor: L. Filipović
Previsoke troškove čišćenja u javnom sektoru Vlada je odlučila riješiti modelom ‘in-house’. Potpredsjednica Vlade Milanka Opačić objasnila je kako će se na taj način prirodnim odljevom smanjiti broj čistačica, a samo u iznimnim slučajevima kad preostale čistačice u nekoj instituciji ne budu dostatne, angažirat će se vanjska tvrtka
(T-portal) Darko Zošak, stručnjak u području čišćenja bolnica i vlasnik konzultantske tvrtke Deva Consulting (www.deva-consulting.hr) koja se bavi racionalizacijom troškova čišćenja, tvrdi kako se modelom ‘in-house’ otvara prostor za izigravanje EU pravila i da će na taj način vrlo brzo sve čistačice preuzeti privatnici.
Kažete da je ‘in-house’ prevara, na što ste pri tomu konkretno mislili?
Mislio sam na prevaru javnosti i socijalnih partera Vlade davanjem netočnih objašnjenja o tomu što taj pojam zapravo znači, u namjeri da se za njega dobije podrška. Dakle, taj pojam ima točno svoje značenje u EU-u i on se ne može proizvoljno interpretirati njegovim prijevodom s engleskog jezika. Očiti primjer za nedovoljnu neupućenost u problematiku modela ‘in-house’ izjave su sindikalista Željka Stipića koji ocjenjuje da je taj model bolji od outsourcinga.
Što taj pojam u biti znači?
U Europi i sukladno europskom pravu, taj se pojam koristi za jedan specifičan poslovni odnos koji omogućava javnim naručiteljima da odabranim tvrtkama, bez natječaja, dodijele određene poslove. Sve detalje oko modela ‘in-house’ možete, na primjer, pročitati u njemačkoj Wikipediji.
Hoćete reći da javni naručitelji, sukladno europskom pravu koje je iznad hrvatskog prava, mogu poslove dodijeliti proizvoljno bilo kojem izvođaču mimo natječaja?
Ne baš proizvoljno, nego na temelju točno propisanih pravila. Jedno je od tih pravila, takozvana ‘in-house’ dodjela poslova, koja garantira da se ne povrijede načela diskriminacije i transparentnosti sustava javne nabave sukladno europskom primarnom pravu.
Kako se konkretno odvija takva ‘in-house’ dodjela poslova?
Javni naručitelj smije odabrati za izvođača radova bez provedbe natječaja izravno bilo koji poslovni subjekt koji zadovoljava tri kriterija. Prvi je kriterij taj da je taj poslovni subjekt u većinskom vlasništvu države, drugi kriterij je taj da javni naručitelj kontrolira njegovo poslovanje, a treći taj da odabrani poslovni subjekt većinu svojih poslova obavlja za javne naručitelje.
Darko Zošak – Deva Consulting
Zar ti kriteriji nisu dovoljni da spriječe ‘muljaže’?
Praksa je pokazala da očito nije. Unatoč pravnoj državi, nekorumpiranosti, profesionalnosti i poštenju poslovnih subjekata u EU-u, u posljednjih pet ili šest godina nebrojeno je puno skandala po Europi s izigravanjem pravila ‘in-house’ dodjele poslova, tako da EU svakih par mjeseci mora ponovno revidirati svoje uvjete.
Problem je naime taj što zadani uvjeti ostavljaju dosta prostora za manipulaciju i interpretaciju. Tako se uvijek postavlja pitanje što konkretno znači kontrola javnog naručitelja nad nekim poslovnim subjektom, što konkretno znači većinski vlasnik i koji je to postotak i što znači većina poslova za javnog naručitelja.
Kako bi to u praksi izgledalo?
Ja kao privatnik odem u neku od naših bolnica i dogovorim sljedeće: otvorit ćemo firmu za 20.000 kuna; vi ćete platiti 18.000 kuna, a ja ću platiti 2.000 kuna i zadovoljili smo prvi kriterij. Nadalje, vi ćete glumiti mog kontrolora, a ja ću vas uredno o svemu obavještavati, tako da smo i drugi kriterij zadovoljili.
Usluge čišćenja koje vi trebate vrijede oko 30 milijuna kuna što znači da ja mogu po trenutačnim preporukama EU-a za sebe odraditi manjinskih 15 posto, dakle 4,5 milijuna kuna. Ja ću, dakako, za vas voditi i onih 85 posto, a financirat ću se iz troškova poslovanja koje ću izmisliti po potrebi.
Prema Vašem mišljenju, što će se desiti ako Vlada prihvati model ‘in-house’?
Budući da Vlada ne raspolaže financijskim sredstvima i potrebnim know-howom za kontrolu i otvaranje novih tvrtaka koje bi se bavile pružanjem ‘in-house’ pomoćnih djelatnosti, poslovi će, bez natječaja, biti dodijeljeni novoosnovanim privatnim tvrtkama koji će zadovoljiti zadane kriterije od EU-a.
Uštede modelom ‘in-house’ ostvarit će se samo ako se poslovi ne dodijele podobnim tvrtkama i ako se odabrane tvrtke budu stvarno držale nametnutih pravila EU-a. Hoće li se to desiti, teško mi je procijeniti. U svakom slučaju, sigurno je će tim modelom pomoćno osoblje vrlo brzo preći u ruke privatnika. Odlukom Vlade o prihvaćanju modela ‘in-house’ proces privatizacije pomoćnih djelatnosti se zbog EU-a više neće moći zaustaviti.
