Branimir Mihalinec i Stjepan Topolnjak napominju kako sindikati vrlo teško mogu imati povjerenja u političare “lijeve” i “desne” strane koji su zadnjih godina stalno izigravali ispunjavanje kolektivnih ugovora i drugih sporazuma i dogovora
Piše Frenki Laušić
(SLOBODNA DALMACIJA) Sindikalni čelnici javnih i državnih službi, koji u ponedjeljak s Vladom započinju pregovore glede kolektivnih ugovora i sporazuma o povećanju plaća, kazali su nam u četvrtak da ne odustaju od sporazuma koji im od 1. siječnja ove godine jamči povećanje plaća za oko 20 posto, ali da su spremni na kompromis, ovisno o kvaliteti i vjerodostojnosti Vladine ponude.
To bi, prema svemu sudeći, moglo značiti da su sindikati spremni na to da im se ove godine ne počne s povišicom primanja, ali da se već od 2017. mora u državnom proračunu pronaći makar dio novca koji bi podebljao njihove novčanike.
Ono što posebno treba napomenuti jest da nam je Mladen Pleše, predsjednik Sindikata državnih službenika i namještenika, kazao kako će državna uprava inzistirati da i za njih vrijedi povećanje osnovice plaća od šest posto.
Povećanje BDP-a
“Mi se ne slažemo sa stavom da se naš sporazum tumači na način da je rast BDP-a u dva uzastopna kvartala morao biti dva posto ili više u svakom kvartalu pojedinačno, a ne da se radi o prosjeku rasta u ta dva uzastopna kvartala. Doduše, neki mogu tumačiti kako se plaće za nas trebaju povećati tek od iduće godine, jer se u sporazumu navodi kako će aktivacija stupiti na snagu od 1. siječnja iduće godine nakon objave podataka o rastu BDP-a, a ne od kvartala u kojem je rastao BDP, ali za takvo tumačenje držimo da nije u duhu sporazuma i da bismo na sudu mogli dobiti taj spor”, rekao nam je Pleše.
Podsjetimo, kada bi se osnovica plaće povećala za šest posto, za javne službe to bi značilo godišnji trošak od 1,4 milijarde kuna, a ako bi se proširio i na državnu upravu, to bi bilo još oko 400 milijuna kuna.
Kako preostale dvije stavke o usklađivanju plaće početnika s VSS spremom u javnim službama s prosjekom plaća u privredi teži oko šest milijardi kuna, to znači da bi kumulativni godišnji trošak sporazuma o povećanju plaća iznosio od 7,4 do 7,8 milijardi kuna. Ivica Babić, predsjednik Sindikata liječnika, rekao nam je tako da će najprije pričekati Vladinu ponudu u ponedjeljak, a tek onda na svojim sindikalnim tijelima raspraviti taj prijedlog.
“Od sporazuma ne odustajemo, spremni smo za kompromis, ali čekamo Vladin prijedlog”, rekao nam je Babić, a slične odgovore dobili smo i od Anice Prašnjak, predsjednice Glavnog vijeća Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara (HSSMS-MT), predsjednika Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Stjepana Topolnjaka, predsjednika Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, te Jadranke Ivezić, predsjednice Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske.
Jadranka Ivezić je bila možda “najtvrđa” u istupu, tvrdeći kako su djelatnici socijalne skrbi najviše u zadnjih osam godina bili zakinuti u javnom sektoru.
“Politika plaća prema našem sektoru temeljem koje su nam smanjena primanja za 20 posto rezultirala je podatkom da je od 8800 zaposlenih u našem sektoru broj zaposlenih pao na osam tisuća. Ljudi su sasvim iscrpljeni i stvarno bi bilo apsurdno kada bi odustali od onog što nam sporazumom pripada. Vidjet ćemo što nudi Vlada, ali trebat će to biti dosta kvalitetna i vjerodostojna ponuda koja bi nas ponukala na kompromis, ali odustajanja od povećanja plaća neće biti”, rekla nam je Ivezić.
Branimir Mihalinec i Stjepan Topolnjak uz to napominju kako sindikati vrlo teško mogu imati povjerenja u političare “lijeve” i “desne” strane koji su zadnjih godina stalno izigravali ispunjavanje kolektivnih ugovora i drugih sporazuma i dogovora.
Tražili premijera
“Mi znamo kako diše naše članstvo i jako smo ograničeni u pogledu bilo kojeg kompromisa, ali o svemu ćemo moći reći nešto više u ponedjeljak”, kazao nam je Mihalinec.
Vilim Ribić, predsjednik Matice sindikata javnih službi, napominje, pak, kako su sindikati tražili da u pregovore bude uključen premijer, jer se radi o velikom iznosu novca. “Ali, dobili smo potpredsjednika. Kako će se on tu snaći, vidjet ćemo. Petrova ne poznajem i nismo se nikad susreli. Inače mi se sviđa kako Most ne da disati HDZ-u, ali što se tiče ekonomsko-socijalnih pitanja, ne znam točno gdje su. Svjetonazorski su desno, a to nije moja opcija”, kazao je Ribić.
Sve zajedno govori u prilog tome da će pregovori između Vlade i sindikata biti iznimno delikatni, jer je očito da sindikalni čelnici možda imaju “dozvolu” od članstva da u ovoj godini ne dobiju povećanje plaća, ali već od iduće to će biti sindikalni imperativ.
Nemoguća misija za Vladu
U Vladi do sada nisu davali do znanja da u proračunu postoji prostor za povećanje plaća u trogodišnjem fiskalnom razdoblju, pa je pitanje imaju li uopće ikakav manevarski prostor za davanje materijalnih ustupaka sindikatima. Moguće je, naravno, sindikatima omogućiti veće sudjelovanje u izradi zakonskih prijedloga koji se tiču radno-socijalnih prava ili povećanje efikasnosti inspekcija rada, ali za plaće će se teško naći novca u državnom budžetu. Pred Vladom i glavnim pregovaračem Božom Petrovom je, čini se, nemoguća misija.
