(SSSH) Zagreb, 4. travnja 2019. – Reforma mirovinskog sustava suštinski je nepravedna, jer ćemo zbog djelomičnih interesa u dugom roku oštetiti veliku većinu građana, zaključak je 
konferencije o mirovinskom sustavu pod nazivom Zašto je 67 previše i koji su preduvjeti za poticanje duljeg ostanka u svijetu rada.
Konferenciju, održanu u četvrtak, organizirale su Zaklada Friedricha Eberta i inicijativa 67 je previše koju su pokrenule tri sindikalne središnjice: Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Matica hrvatskih sindikata.
Kao uvod u prvu panel raspravu o međunarodnim iskustvima vezanim uz dobnu granicu zaumirovljenje te humanim i demografskim aspektima rada iza 65. godine života, Celine
Vanmoerkerke iz sindikata FGTB je iznijela iskustva iz Belgije, koja se u mnogočemu podudaraju s hrvatskima: vlast je bez rasprave podigla dob umirovljenja na 67 godina te uvela niz drugih loših rješenja za radnike, zbog čega su sindikati prosvjedovali u nekoliko navrata, uz snažnu podršku građana. „Pokušavaju nas uvjeriti da nema druge opcije osim rada do 67. godine, ali to nije istina. 67 je definitivno previše, a ovdje se radi o pitanju redistribucije bogatstva i osiguranje novca za radnike koji su to bogatstvo i zaradili”, poručila je Vanmoerkerke. „Belgija je sve bogatija, ali novac se ulaže u kompanije, a ne u ljude. Radnici stvaraju bogatstvo i sindikati traže da oni imaju korist o toga”, poručila je belgijska sindikalistica.
Alexande de Brito iz Radničke komore Austrije naveo je suprotan primjer dugogodišnje cjelovite reforme, kojom je nađeno rješenje bez podizanja dobi umirovljenja na 67 godina. „Dob umirovljenja u Austriji je 65 i ostat će 65! Političari, recite istinu: vas ne zanima naš rad do 67 jer znate da velika većina to neće moći izdržati, vi želite umanjene mirovine”.
U raspravi koja je uslijedila sugovornici su se složili da će povišenje dobi i povećanje penalizacija za prijevremene mirovine teško pogoditi radnike te da će jedino oni iznijeti teret reforme. „Imat ćemo sve više umirovljenika koji će imati umanjenu mirovinu jer neće moći dosegnuti dob umirovljenja”, istaknuo je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata te naglasio kako u Hrvatskoj nema nikakvih razloga da se dob za stjecanje prava na punu mirovinu dignes a 65 na 67 godina starosti. Sustav će biti relaksiraniji ako oni koji mogu i hoće ostanu raditi, dok bi, s druge strane, bolesni i izmoreni mogli sa 65 godina u punu mirovinu”.
Marin Strmota s Ekonomskog fakulteta upozorio je da mladi ljudi već pokazuju nezadovoljstvo i masovno iseljavaju te da ova, neodgovorna i nestručna reforma neće doprinijeti boljem ozračju. „Ogroman je problem što naše vlade imaju odmak od bilo koje vrste socijalne politike. Prevladavaju kruti elementi neoliberalne retorike: rast, rast, rast, a zaboravljaju čovjeka – osobito u zakonskim rješenjima. Koncept je problem. Naša socijalna država je mrtva”, poručio je Strmota.
Na drugoj panel raspravi govorilo se o prijevremenom umirovljenju i nepovoljnim uvjetima na tržištu rada za osobe starije dobi. Marijana Bađun s Instituta za javne financije predstavila je nalaze istraživanja koja pokazuju da radnici češće razmišljaju o odlasku u prijevremenu mirovinu ako im je niska kvaliteta života, niža razina obrazovanja, lošije zdravlje, a posebno je značajno da o prijevremenoj mirovini dvostruko češće razmišljaju zaposlenici u privatnom sektoru. „Glavnina tranzicijskog troška prebačena je na mirovinski sustav kroz masovno umirovljenje. Rješenja za duži ostanak na tržištu rada treba tražiti u poboljšanju uvjeta na tržištu rada te poboljšanju zdravstvene i socijalne politike”.
Zvonimir Galić s Filozofskog fakulteta poručio je da ljudi ne odlaze odande gdje im jedobro. „Teza o sretnom i produktivnom radniku je dokazana – ljude
moramo smatrati ključnim strateškim potencijalom. Po elementima ekonomske sigurnosti, percepcije autonomije na poslu i zadovoljstva poslom Hrvatska zaostaje za zapadnom, ali i za istočno Europom uključenosti u donošenju odluka, a u najgorem su položaju upravo stariji radnici”.
Ana Milićević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske upozorila je da je ova reforma loše, parcijalno rješenje koje je doneseno bez multidisciplinarnog pristupa, bez dijaloga sa sindikatima, radnicima i drugim važnim akterima. „Svaka mirovinska reforma je politička odluka i nju ne bi smjeli definirati isključivo ekonomski faktori. Pojačana penalizacija je apsolutno pogrešna mjera jer se njome stvara kohorta siromašnih ljudi”, poručila je.
Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta reformu je ocijenio parcijalnom i pogrešnom. „Problem je fiskalni i ne treba ga prebiti preko mirovinskog sustava. Ova reforma je suštinski nepravedna. Zato držim fige za akciju 67 je previše. Ovo je nešto što bi definitivno trebalo podržati”, zaključio je Mačkić.
Snimku konferenciju u cijelosti možete pogledati na:
Konferencija o mirovinskom sustavu: Zašto je 67 je previše?, 4.4.2019.
