Obranjen Sporazum iz 2006.
Zbog ustrajnosti u primjeni Sporazuma o osnovici za plaće, Spomenka Avberšek doživjela i vrijeđanja sindikalnih kolega
(SINDIKALNA AKCIJA) Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, što je potpisan 23. studenoga 2006. godine između sindikata javnih službi i Vlade RH, primjenjuje se i dalje. Sindikati su izborili 6 posto povećanja osnovice za 2009. godinu, koje će biti isplaćeno u siječnju 2009. s plaćom za prosinac 2008. godine. U tome ključna je bila uloga Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, udruženoga u SSSH, i njegove agilne predsjednice Spomenke Avberšek, koja je ujedno i potpredsjednica SSSH za javne službe. Taj je Sindikat jedini tražio dosljedno poštivanje i primjenu Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Na prvome sastanku sindikata potpisnika javnih i državnih službi (prvi put zajedno!), jedino je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi oštro zagovarao neodustajanje od 6 posto.Na drugom sastanku pridružili su se liječnici, socijalna skrb, kultura i dio sindikata državnih službenika. Matica sindikata javnih službi tvrdoglavo je zagovarala opciju koja u ovome trenutku jednostavno nije imala šanse i bila je utopistička – prvih šest mjeseci zamrzavanje, a zatim kroz tri iduće godine dostizanje pravične cijene rada sa povećanjima plaće godišnje oko 10 posto. Neobjašnjivo je kako je taj koncept ustrajno podržavao i Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara?!- piše u novome broju «Našega glasa», glasila Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.
Na sastanku 2. prosinca Vlada je ponudila rast osnovice 2 posto od 1. travnja 2009. i daljih 1,5 posto od 1. listopada 2008. godine. Međutim, sindikati su smogli snage i mudrosti te su jednoglasno dobili prijedlog Vlade i opredijelili se za opciju poštivanja Sporazuma. Vladi su nakon toga preostale samo dvije mogućnosti – otkazati kolektivni ugovor ili ostaviti Sporazum na snazi. Neizvjesnost je trajala nekoliko dana, da bi na kraju Vlada odustala od bilo koje opcije «zamrzavanja» plaća, što je značilo produžetak primjene važećega Sporazuma.
Nema mjesta euforiji
Odluka Vlade je logična, jer nisu valjda samo javni i državni službenici ti koji trebaju, s ionako niskim plaćama, spašavati Hrvatsku i Državni proračun istodobno kada Vlada nema instrumenata za zamrzavanje plaća svima. U spomenutom Sindikatu kažu kako su ponosni i ne skrivaju zadovoljstvo što je u tome odlučujuću ulogu imao baš taj Sindikat, čija je predsjednica, pisalo je u medijima, tijekom mučnih rasprava doživjela i vrijeđanja sindikalnoga kolege, što je uistinu neobično.
– U ovoj je zemlji mnogo toga neobično, pa i sindikati. Doći će vrijeme, možda ne u mojoj generaciji, kada će se uvidjeti da ovoliko mnogo sindikata, k tome razmrvljenih, slabe sindikalni pokret. O jačanju snage sindikata da ne govorim. A kako se sindikati ponašaju, odnosno neki njegovi predstavnici, u to ne bih ulazila. U pitanju je kultura ponašanja, čak i kućni odgoj. Da, bilo je vrijeđanja. Sindikalni predstavnici tako sigurno ne smiju komunicirati, posebice na radnom sastanku s predstavnicima Vlade – kaže Spomenka Avberšek.
Činjenica je kako nema mjesta likovanju i euforiji, niti su to sindikati pokazali, ali se ne može oteti dojmu da je pravda pobijedila a sindikati sačuvali čisti obraz.
Mogu se čuti nagađanja kako će Vlada, nakon lokalnih izbora, otkazati kolektivni ugovor!?
O tome Spomenka Avberšek kaže:
-To ni jedna pametna vlada ne bi smjela napraviti. Mislim kako ova Vlada premijera Sanadera ima toliko razuma i pameti da joj takvo što neće pasti na pamet. Što znači ukinuti kolektivne ugovore? Jednostavno ću to prevesti kao prekid socijalnoga partnerstva. Sindikati će postojati i nas ne mogu ukinuti, ali da li bi imali velikih problema s nama, imali bi! U ovoj situaciji, kada je zemlja puna problema, ne treba dobiti sindikate za protivnike.
Odvojiti javno od privatnoga
U početku kritična, u posljednje se vrijeme Spomenka Avberšek doima naklonjenijom reformi zdravstva:
-Da, bila sam kritična zato što su se prezentacije često mijenjale i ona prva bila je znatno lošija i za građane i za radnike. Mislim da je bila u Vladi RH.
Godinama smo tražili red, rad i odgovornost u zdravstvu i ova je reforma na dobrome putu da se to postigne.
Posebice je uperila žaoku prema pokušaju prelijevanja proračunskih sredstava u džepove privatnika:
-Moja je primjedba bila da tražim Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji će izbaciti jedan članak: „… zaposlenici u sustavu zdravstva mogu raditi javno i privatno“. Znači, tražila sam da se strogo odvoji javno od privatnoga, ne umanjujući privatnike. Jednostavno rečeno, zaposlenik koji radi u sustavu zdravstva ne može u popodnevnim satima raditi isti posao privatno, jer je to jedan od glavnih razloga listi čekanja. To je usmjeravanje pacijenata iz javne ustanove u privatnu, a onda ja kažem kako to znači – javna sredstva u privatne džepove.
Kako obrazlažete da su, ipak, smanjene liste čekanja?
-Ne mislim kako je jedan od bitnih razloga što je ministar odvojio dva milijuna i dao privatnicima. Veći je razlog disciplina u ustanovama zdravstva i za to postignuće ministra treba pohvaliti. Nije samo tražio da se rade liste čekanja unutar ustanova, nego da se napravi nacionalna lista čekanja, koja je javna i transparentna i u svako se doba može vidjeti gdje se stvaraju liste čekanja. I to treba pohvaliti!
Ž. Slunjski
