POD SVIJEĆAMA BURZE RADA Gabrijele Galić
(NOVI LIST) Došao i prošao tako Sveti Nikola. Nekom je donio šibu, nekom slatkiše. Sve prema zaslugama. A ima i onih koji su dobili jedno veliko – ništa. Što je dovoljna poruka. U tu skupinu prazne čizmice uletjele su domaće sindikalne centrale. Velika, prazna čizmica poklon je za sve ono što su i kako su radile. Zapravo, same su je ispraznile.
Zašli smo u osmi dan prosinca. Do 22. prosinca ostalo je tako 14 dana. Puna dva tjedna. Ili, deset radnih dana. To je vrijeme preostalo sindikalnim centrala da s Vladom ispregovaraju mjere, poteze i sve što uz to ide, a sve s ciljem rješavanja teškog gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji. Dakle, svega dva tjedna ili 10 radnih dana sindikati i Vlada imaju za postizanje dogovora. Kako je krenulo, sindikalne centrale ni pod božićnom jelkicom neće naći šareno umotan poklon. A ako i nađu, bit će to velika prazna kutija.
Čemu uopće ovo kalendarsko pobrojavanje? Za njega su zaslužni sami sindikati i njihov hodogram aktivnosti podijeljen u dvije cjeline. Prva je, kao, prošlost. Dogovor, kakav god bio, je postignut. Sad preostaje čekati hoće li Vlada i u stvarnosti udovoljiti sindikatima i ispuniti sve ono na što je pristala u paničnom bijegu od mogućih prosvjeda i štrajka kao posljedice referendumskih igara i igrica. A one se svode na jedno, zakoni postoje, pravila postoje, a ako se i ispune to ne jamči da će referenduma biti. No, trebalo bi biti ukidanja pravilnika o radu, osnivanja radnih sudova, čvrstih mjerila pod kojima se mogu raskinuti kolektivni ugovori…
Dakle, to je prvi dio hodograma. Sindikalnog. Drugi dio te priče još je u povojima. Krčka se prije no što lonac eksplodira. Kad bi to barem bilo točno. Nažalost, čini se da je jedino točno da vrijeme prolazi, a razgovori sindikata i Vlade ne da se nisu makli s mrtve točke, nego nisu niti započeli.
Još 24. studenog trenutni sindikalni koordinator svečano je objavio kako će sindikati pred Vladu promtno izići s biblijskih »10 sindikalnih zapovijedi«. Prevedeno u ovozemaljski život, sindikati su pripremili deset zahtjeva Vladi o kojima će razgovarati i pregovarati. Dogovor o tim zahtjevima treba biti postignut najkasnije do 22. prosinca. Ako se dogovor postigne, znači da će vlast i jedan socijalni partner, valjda, zajedno raditi na saniranju očajne gospodarske i socijalne slike zemlje. Ako se, pak, dogovor ne postigne, onda sindikati kreću u akcije. Odnosno, aktiviraju protumjere drugog dijela hodograma aktivnosti. Godinu što dolazi, u slučaju izostanka dogovora, obilježila bi serija prosvjeda, a opet se kao mogućnost najavljuje generalni štrajk.
I što su učinili? Famoznih »10 sindikalnih zapovijedi« još se uvijek krčkaju u mislima. Zna se kako bi sindikati razgovarali o načinima rješavanja ogromne nelikvidnosti koja se prema posljednjim podacima mjeri brojkom od 33,6 milijardi kuna. Razgovarali bi o minimalnoj plaći, neisplati plaća, rastućoj nezaposlenosti, načinima kako je zaustaviti…. Koliko su doista zaronili u tu priču, dovoljno pokazuje činjenica da još uvijek nisu niti zatražili sastanak s Vladom. Svojih deset zapovijedi osmišljavanju. A vrijeme teče.
Sindikati, čini se, očekuju da će sama Vlada potaknuti razgovore. Zašto bi to učinila? Njoj je trenutno jedino stalo održavati se na površini i čekati iduću, izbornu godinu u kojoj će se – ako to mogućnosti budu dozvoljavale – ponašati kao tvornica darova. Rješavanje, ili makar otvaranje problema teške gospodarske situacije podrazumijeva i poteze koji se sindikatima ne bi svidjeli. Takve poteze domaći političari pred izbore ne povlače.
I tako, dok sindikati artikuliraju svoje stavove, dani na kalendaru odmiču. No, probudit će se oni u zadnji trenutak i onda očekivati da im se vlast pokloni. Definitivno, to je ozbiljno promišljanje i pristup rješavanju problema.
