Škotski ministar zdravstva zabranio je pružanje usluga čišćenja i prehrane u bolnicama putem “outsourcinga” zbog porasta broja infekcija uzrokovanog nedovoljnom kvalitetom čišćenja i higijene koju osiguravaju vanjski pružatelji usluga
ČIŠĆENJE DRŽAVNE UPRAVE
“U pravilu je sve što netko može napraviti samostalno, po logici stvari, uvijek jeftinije nego da to umjesto njega napravi netko drugi. Usluga čišćenja nakon što čistačice pređu na profesionalan način čišćenja također nije izuzetak.
Kada se, k tomu, uzme u obzir da vanjski servisi za čišćenje cijenu svoje usluge uvećavaju za svoju zaradu i PDV, što ne čini vlastita služba za čišćenje, postaje jasno da čišćenje u tuđem aranžmanu ne može biti povoljnije.”
(SDLSN, 16. prosinca 2011.) Kad se govori o reformi državne uprave, ali i o rashodovnoj težini upravnog servisa u državnom proračunu, često se olako poseže za „outsourcingom”, odnosno izdvajanjem netemeljnih djelatnosti iz djelokruga rada državnih tijela, kao jedinim logičnim rješenjem kada su u pitanju pomoćno-tehnički poslovi koje u državnim tijelima obavljaju namještenici.
„Outsourcing” nekritički podržavaju svi – političari, profesori, dužnosnici i „biznismeni”, kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva kao najbolje i najracionalnije rješenje.
Tako prof. dr. sc. Ivan Koprić, profesor na katedri „Upravna znanost” na Pravnom fakultetu u Zagrebu u intervjuu za Jutarnji list pod naslovom Državnoj upravi treba „outsourcing”, preporuča izdvajanje svih popratnih službi kao model profesionalizacije državne uprave.
I vlada na odlasku u svom je Programu gospodarskog oporavka, kao jednu od mjera predvidjela i „outsourcing” pomoćnih djelatnosti te preporučila svim tijelima državne uprave koja nisu u cijelosti provela postupak „outsourcinga” daljnji nastavak izdvajanja pomoćnih djelatnosti.
O tome je li „outsourcing” baš tako uspješan model obavljanja poslova koji ne predstavljaju temeljnu djelatnost poslovnog subjekta, ali bez kojih ni jedan poslovni sustav ne može funkcionirati, a posebice o „outsourcingu” na području čišćenja, koji je već „pojeo” tisuće radnih mjesta u javnoj upravi, razgovaramo s Darkom Zošakom, stručnjakom i poduzetnikom na području optimizacije troškova čišćenja.
Darko Zošak stručnjak je na području optimizacije troškova čišćenja s dugogodišnjim stažem u branši “čišćenja” u zemljama zapadne Europe
„Outsourcing” se u državnoj upravi nameće kao najracionalnije rješenje na području pomoćnih djelatnosti pri čemu se javnosti sugerira kako se radi o apriori superiornom modelu obavljanja pomoćno-tehničkih poslova te govori o dugoročnim uštedama koje će se ostvariti „outsourcingom”. Također, stvara se ničime potkrijepljen dojam da će državna tijela raditi kvalitetnije i učinkovitije ako se riješe pomoćno-tehničkog osoblja. Što mislite o tome?
Prije svega, treba reći da smisao „outsourcinga” pomoćnih djelatnosti nije povišenje kvalitete tih djelatnosti nego ostvarenje određene uštede uz prihvatljivu kvalitetu. Kad se govori o potencijalu ušteda treba napomenuti da se te uštede odnose u pravilu samo na one djelatnosti koje su povezane s većom odgovornosti te za djelatnosti za čije izvršenje su potrebni određeni certifikati, dozvole, i koje izvršava posebno školovano i probrano osoblje.
Kakve su uštede moguće na uslugama čišćenja koje su svojim volumenom izrazito velike u državnim tijelima?
U današnje vrijeme nikakve. Usluga čišćenja „outsourcingom” je, kada se početkom devedesetih godina pojavila na svjetskom tržištu, bila zasigurno najprikladnija varijanta čišćenja. Razlog tomu je bio što su se do tada objekti čistili zastarjelim i kompliciranim tehnikama čišćenja tako da je čišćenje bilo sporo i skupo te se nije mogao postići zadovoljavajući stupanj higijene. Takve okolnosti su dovele do toga da su se počeli angažirati vanjski servisi za čišćenje, koji su efikasnijim tehnikama, opremom i organizacijom rada uspjeli ponudili uslugu kojom je ostvaren veliki potencijal uštede i kojom je uvelike podignuta razina čistoće.
U međuvremenu se situacija u potpunosti promijenila. Upravitelji objekata su ubrzo uvidjeli da efikasno i kvalitetno čišćenje ne ovisi o nekom posebnom predznanju, iskustvu, „know-howu” ili vještini onih koji izvršavaju poslove čišćenja, nego da to dominantno ovisi o onima koji rukovode čišćenjem. To najbolje potvrđuje činjenica da čistačice pod stručnim vodstvom, tako reći preko noći, počinju postizati izvrsne rezultate.
U današnje vrijeme si rijetko tko može priuštiti, a posebno ne javna uprava, da iz mjeseca u mjesec na jednu plaću čistačice poklanja još jednu plaću onomu koji je tu istu čistačicu podučio da profesionalno radi.
Vaš odgovor nameće zaključak kako je čišćenje u vlastitom aranžmanu uvijek puno jeftinije od usluga čišćenja „outsourcingom”?
To uopće nije upitno. U pravilu je sve što netko može napraviti samostalno, po logici stvari, uvijek jeftinije nego da to umjesto njega napravi netko drugi. Usluga čišćenja nakon što čistačice pređu na profesionalan način čišćenja također nije izuzetak.
Kada se, k tomu, uzme u obzir da vanjski servisi za čišćenje cijenu svoje usluge uvećavaju za svoju zaradu i PDV, što ne čini vlastita služba za čišćenje, postaje jasno da čišćenje u tuđem aranžmanu ne može biti povoljnije.
Hoće li se pristupanjem u EU situacija promijeniti?
Hoće, čišćenje u vlastitom aranžmanu će u odnosu na čišćenje „outsourcingom” biti još povoljnije i interesantnije jer će usluga „outsourcinga” poskupjeti.
Kako to mislite? Zar nije, kako vi kažete, po logici stvari, za očekivati da otvaranjem tržišta sve cijene, pa tako i cijene čišćenja „outsourcingom” padnu?
U ovom slučaju nije. Razlog tomu je taj što će ulaskom u EU servisi za čišćenje imati više troškove jer će im biti puno teže izbjegavati poštivanje prava radnika, izrabljivati zaposlenike i zapošljavati na crno. Da bi se to izbjeglo, svaki će ponuditelj koji namjerava svoju uslugu ponuditi javnom sektoru, uz svoju ponudu, morati priložiti svoju kalkulaciju kojom će se vidjeti dolazi li on legalno ili nelegalno do svoje zarade.
Postoje li u Hrvatskoj standardi na području pružanja usluga čišćenja i udovoljavaju li tvrtke koje se javljaju na natječaje takvim standardima?
Postoje. Čišćenje se svugdje u svijetu provodi sukladno internacionalno priznatoj i u Hrvatskoj prevedenoj normi HRN EN 13549 koja definira način kako se opisuje i kontrolira usluga čišćenja. Takva specijalizirana norma daje naručitelju usluge sigurnost da će doista i dobiti kvalitetnu uslugu čišćenja. Naručitelj, da bi takvu uslugu tražio ne mora nužno do u detalja poznavati tu normu. Dovoljno je samo znati da je to priznata specijalizirana norma za kontrolu usluga čišćenja, da ona stvara pretpostavke za usporedbu i kontrolu kvalitete usluge čišćenja te da je servis za čišćenje koji pruža uslugu sukladno toj normi, morao podijeliti objekt po standardnim grupama prostorija, da je morao definirati što konkretno, kako i kada treba čistiti te kako treba izgledati svaka očišćena površina.
Primjenjuju li servisi za čišćenje u Hrvatskoj tu normu, odnosno da li javni naručitelji traže poslovanje sukladno toj normi koja bi omogućila višu kvalitetu i usporedivost pružene usluge čišćenja?
Ne, čak ju ne primjenjuju ni servisi za čišćenje u stranom vlasništvu koji ju uvijek primjenjuju u svojim matičnim zemljama. U Hrvatskoj, oni tu normu ne koriste kako bi se u potpunosti prilagodili tržištu u Hrvatskoj i tako ponudili uslugu, koja je neusporedivo skuplja i neusporedivo lošija od usluga koju oni nude u svojim matičnim zemljama.
Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH predložio je Vladi da umjesto izdvajanja pomoćno-tehničkih poslova ustroji posebno državno tijelo – upravu za pomoćno-tehničke poslove, koja bi za potrebe državnih tijela, po logici zajedničkih službi, obavljala pomoćno-tehničke poslove i preuzela sve namještenike koji sada rade u različitim državnim tijelima. Što mislite o takvom modelu „insourcinga”?
Vaša ideja je izvrsna i ona je relativno lako provediva jer bi ta zajednička služba imala doista jednostavan zadatak koji bi se sastojao od poduke čistačice, od nabavke opreme za čišćenje i kontrole rada angažiranih čistačica. Sve ostalo bi ostalo isto i čistačice bi po objektima radile svoj posao isto kao što su ga radile do sada i kao što bi ga radile u svakom vanjskom servisu za čišćenje. Takvo čišćenje bi bilo oko 30% jeftinije od prosječne usluge „outsourcingom”.
K tomu bi se moglo osnovati nekoliko servisa koji bi za sve javne naručitelje izvršavali poslove generalnih čišćenja. U to bi spadalo premazivanje podova politurama, poliranje, generalno čišćenje kamena, zidova, parkirališta, vanjskih prozora, fasada, tapisona, otirača i slično.
Ne bi li takva racionalizacija čišćenja dovela do otpuštanja viška čistačica?
Ne bi, jer bi višak čistačica ponovno preuzeo čišćenje objekata državne uprave nakon što isteknu ugovori sa vanjskim servisima za čišćenje. Druga je mogućnost da se umjesto otpuštanja čistačica digne razina čistoće ili da se višak spremačica zbrine prirodnim odljevom te preraspodjelom na druge poslove odnosno radne zadatke.
Je li Vam poznato ima li takvih „reverzibilnih” procesa u svijetu te ne bi li se time rukovoditelji u državnim tijelima oslobodili zadataka vezanih uz organizaciju takvih službi i mogli posvetiti svojim službeničkim zadaćama?
Kako da ne, postoji bezbroj publikacija u novije vrijeme koji dokumentiraju trend napuštanja „outsourcinga”. Evo nekoliko primjera:
1. Grad Bremen ovaj mjesec prelazi na kompletno čišćenje u vlastitom aranžmanu: http://www.gpr.bremen.de/detail.php?gsid=bremen57.c.4436.de
2. Bolnica Friedrikenstift u Hannoveru se je vratila na čišćenje u vlastitom aranžmanu: http://www.rationelle-hauswirtschaft.de/wissen/reinigung/detail/browse/3/article/krankenhaus-zurueck-zur-eigenreinigung.html?tx_ttnews[backPid]=1933&cHash=7e84309465
3. Izvještaj Njemačkog Presscentra o nezaustavljivom trendu povratka na vlastito čišćenje: http://www.prcenter.de/Erst-Outsourcing-Jetzt-Insourcing.13689.html
4. Članak o povratku škola na vlastito čišćenje: http://www.mainpost.de/regional/main-spessart/main-spessart/art129810,5842408
Povratkom na čišćenje u vlastitom aranžmanu u obliku posebne uprave za pomoćno-tehničke poslove omogućilo bi se rasterećenje rukovoditelja u državnim tijelima vezanih za organizaciju takvih službi. To bi se učinilo tako što bi upravljanje i kontrolu tih poslova od njih preuzeli stručnjaci u tim područjima i što bi se svi objekti počeli čistili na standardan, jednostavan, transparentan i time, u pogledu cijene i kvalitete usluge, usporediv način.
Osim dvojbenog financijskog učinka „outsourcinga”, hrvatska je praksa pokazala kako on otvara širok prostor za korupciju. Sindikat je primijetio kako određene političke opcije često „prate” i različiti servisi za održavanje, slično kao što morske pse prate ribe čistači te da se za njih uvijek nađe posla u tijelima u kojima su njihovi ljudi na rukovodećim položajima, neovisno o javnim natječajima. Kako se namještaju javna nadmetanja za usluge čišćenja?
U pravilu se usluga čišćenja namješta na način da javni naručitelj odabere svog ponuditelja na način da mu omogući ponuditi najnižu cijenu. Nisku cijenu će naručitelj omogućiti svom prijatelju tako da mu obeća tolerirati lošu i manjkavu uslugu. To za naručitelja nije neki veći problem s obzirom na činjenicu da je takav dogovor naknadno vrlo teško ili praktički nemoguće dokazati.
Druga varijanta, koja je neusporedivo učestalija, je ta da javni naručitelj, dakako za neusporedivo veću protuuslugu, sam odradi posao ponuditelja putem fiktivnog ugovora o javnoj nabavi.
Kako se to konkretno provede?
To su tajne zanata koje, čak i mnogima koji su u tu igru uključeni, nisu jasne. Dakle, javni naručitelj i ponuditelj se dogovore da će se usluga čišćenja formalno odraditi preko ponuditelja, dok će stvarno izvršavanje usluge čišćenja javni naručitelj obaviti u svom vlastitom aranžmanu.
Tako će naručitelj o svom trošku angažirati određeni broj svojih zaposlenika koji će se baviti operativom čišćenja. Najviše pažnje će pri tomu naručitelj posvetiti odabiru čistačica koje će on pridobiti nudeći im stalno radno mjesto na njegovom objektu kod sadašnjeg i svih budućih ponuditelja. K tomu će javni naručitelj raditi sve poslove umjesto ponuditelja usluge, dakle davat će izravne upute za rad čistačicama, kontrolirati će odrađuju li čistačice posao, raspoređivati ih po radnim mjestima, određivati radno vrijeme i trajanje njihovog radnog vremena, organizirati će generalna čišćenja, birati im sredstva i pribor za rad, određivati način i tehnike čišćenja, određivati zamjene za vrijeme godišnjih odmora, organizirati distribuciju potrošnog materijala po objektu, rješavati reklamacije i ostale nepredviđene probleme u čišćenju, te će angažirati čistačice na poslovima čišćenja koji nisu definirani ugovorom. Pri tomu je sasvim sporedno da li će se ti poslovi čišćenja odnositi na poslovne potrebe naručitelja ili privatne potrebne njegovih odgovornih osoba koje su u igri.
Bilo kako bilo, formalni ponuditelj usluge čišćenje se više neće fizički pojavljivati, a njegov će se posao svesti na plaćanje čistačica, pisanje faktura i, dakako, unaprijed dogovorenu raspodjelu kolača.
S obzirom da takva suradnje između naručitelja i ponuditelja po svojim osobinama ne predstavlja pružanje usluge nego predstavlja iznajmljivanje čistačica, međusobno potpisani ugovor o usluzi je fiktivan i time protuzakonit.
Kako se može unaprijed prepoznati namješten javni natječaj, odnosno što ukazuje na namjeru zaključivanja fiktivnog ugovora za usluge čišćenja?
Na to najčešće ukazuje već sama dokumentacija za nadmetanje. Namještena nadmetanja ne sadrže precizan opis predmeta nabave i nedostaje im prijedlog ugovora kako bi se on mogao naknadno prilagoditi, tako da s jedne strane pogoduje podobnom izvršitelju, dok s druge strane ostavlja prostor za sankcioniranje nepodobnog odnosno neposlušnog ponuditelja.
Na fiktivne ugovore ukazuje i neprimjereno veliki broj dodatnih radnih sati. Tako je npr. prije nekoliko mjeseci jedan veliki javni naručitelj (ime poznato sindikatu) traženu uslugu svakodnevnog čišćenja od preko 500.000 kuna definirao jednom jedinom rečenicom na ovaj način: “Pod čišćenjem se podrazumijeva čišćenje svih ugovorenih prostora naručitelja s pripadajućim inventarom – prozori, namještaj, stolarija, radijatori, sanitarije i sve ostalo nespomenuto. Kada treba koje prostorije očistiti, što u tim prostorijama i kako treba očistiti, te podaci o tomu tko će i kako predmetnu uslugu čišćenja kontrolirati, ocjenjivati i sankcionirati taj javni naručitelj nije ni spomenuo.
Isti taj javni naručitelj je uz uslugu čišćenja javnim nadmetanjem zatražio na uslugu čišćenja još dodatnih 3400 dodatnih radnih sati što predstavlja 30% ukupno potrebnog radnog vremena za čišćenje, vjerojatno kako bi, tako reći u fušu, ipak uspio očistiti vlastite objekte.
Imate li nekakav konkretan prijedlog kojim bi mogli dokazati da vlastita služba može konkurirati usluzi čišćenja putem „outsourcinga”?
Imam. S obzirom na to da godinama radim kao savjetnik u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji na području racionalizacije i optimizacije usluga čišćenja, spreman sam, bez bilo kakve naknade, po isteku ugovora sa vanjskim servisom za čišćenje preuzeti čišćenje bilo kojeg objekta s čistačicama iz javne uprave. Garantiram uštedu od 30%. S. Kuhar
