Vlada mora osigurati 207,5 milijuna kuna za isplatu božićnica?

MOGUĆE PROBIJANJE PRORAČUNA ZA PLAĆE

Autor: Gabrijela Galić

Želi li Vlada doista uštediti na božićnicama u ovoj godini sve pregovore sa sindikatima javnih službi (i TKU i granski ugovori) mora dovršiti prije 21. prosinca. U protivnom, božićnicu valja isplatiti

(Novilist.hr) ZAGREB Iako je Vlada rebalansom proračuna kao gotovu stvar zacrtala neisplatu božićnica za državne i javne službenike u ovoj godini, moglo bi se dogoditi da ipak dio zaposlenih božićnicu primi. A to znači da će Vlada, nakon rebalansa, morati naći sredstva za isplatu dijela božićnica.

Za državne službe neisplata božićnice nije upitna jer je Kolektivni ugovor u primjeni od kolovoza. No, u javnim službama osim Temeljnog kolektivnog ugovora o kojem se pregovara valja izmijeniti i odredbe granskih kolektivnih ugovora u koje je većina sindikata ugradila pravo isplate božićnice.

Tako je to pravo preslikano u granske kolektivne ugovore zdravstva, socijalne skrbi, osnovnog i srednjeg školstva te dijelom kulture. Svi oni, u praksi, mogu igrati dvostruku igru, odnosno pregovarati s figom u džepu.

Gubitnici i dobitnici

Drugim riječima, mogli bi se izmjenama TKU-a odreći božićnice u ovoj godini, ali potom i odugovlačiti s usklađivanjem granskih kolektivnih ugovora kako bi im ipak poslodavac isplatio božićnicu.

U tom slučaju, najveći bi gubitnik bio Nezavisni sindikat znanosti koji u svoj granski kolektivni ugovor nije ugradio prosinački dodatak na plaću. A umjesto planirane uštede na božićnici od oko 312,5 milijuna kuna (ukupno u državnim i javnim službama), ove bi godine sigurna mogla biti jedino ušteda od oko 105 milijuna kuna na božićnicama 64 tisuće državnih službenika i 20-tak tisuća zaposlenih u znanosti.

Dakle, nakon rebalansa proračuna Vlada bi trebala osigurati 207,5 milijuna kuna za božićnice oko 160 tisuća zaposlenih u zdravstvu, obrazovanju, kulturi i socijalnoj skrbi. Posljedica je to pregovora u zadnji tren, za što krivnju snosi i sama Vlada.

Naime, ako sindikati i Vlada kojim slučajem za tjedan dana dogovore izmjene TKU-a, granski kolektivni ugovori uskladit će u roku od 30 dana, a to znači da će poslodavca obveza isplate božićnice »zaskočiti«. Pregovore o TKU-u trebalo bi dovršiti do 20. prosinca, kada ističe tromjesečni otkazni rok starog TKU-a. Granske kolektivne ugovore nitko neće dirati dok se ne postigne dogovor o temeljnom.

Iako će Vlada sve učiniti da spriječi probijanje zacrtanog proračuna za plaće u ovoj godini, teško je vjerovati da će joj sindikati ići na ruku. Posebno u obrazovanju u kojem je i onako s dva sindikata u sporu. Treći, Preporod, novi pregovarač za TKU, vjerojatno si neće dopustiti da na granskoj razini presudi o božićnici.

Pobuna sindikata

Ostale će javne službe, pak, »osluškivati« što se u obrazovanju događa jer se ne žele dovesti u situaciju da za svoje djelatnosti ugovore odricanja, a da istovremeno dio javnih službi primi božićnicu.

Vjerojatno niti jedan sindikat neće htjeti biti taj koji će potpisati uštede na granskoj razini i time se izložiti kritikama o »nesindikalizmu« ili »slizanošću s vlašću«. Kada se podvuče crta, želi li Vlada doista uštediti na božićnicama u ovoj godini sve pregovore sa sindikatima javnih službi (i TKU i granski ugovori) valja dovršiti prije 21. prosinca. U protivnom, božićnicu valja isplatiti.
Drugi prijepor u pregovorima javnih službi i Vlade za novi TKU su troškovi prijevoza. Vlada bi za tjedan dana trebala sindikatima iznijeti prijelazno rješenje kojim bi se zaštitili radnici s najnižim primanjima, jer na tome sindikati upiru.

Naime, u javnim službama s plaćom isplaćenom u studenom (za listopad) stigla je i isplata putnih troškova, ali za prosinac. S novim pravilima igre putni troškovi će se isplaćivati unatrag, kao u državnim službama.

To znači da u prosincu u javnim službama neće biti isplaćen prijevoz za siječanj iduće godine, već će ga primiti u veljači zajedno sa siječanskom plaćom. Sindikati se, pak, bune jer će im dva mjeseca primanja biti niža pa od Vlade traže da pronađe prijelazni model zaštite makar onih radnika s najnižim primanjima. Odnosno, da im se isplati akontacija putnih troškova koja bi se potom u veljači uskladila sa stvarnim troškovima.