ZABORAVLJENI I POTPLAĆENI
Autor: Đurđica Klancir
Razgovarali smo s predstavnicima vozača saniteta koji su u proljeće zbog udara koronavirusa prekinuli ‘bijeli štrajk’, a sada su se problemi još povećali
(net.hr) “Gledao sam kada je gospođa Maja Grba Bujević čestitala svim ‘hitnjacima’ na požrtvovnosti u danima korone, I pitao se – a gdje smo tu mi? Je li moguće da nas i dalje nitko ne vidi? Svaki dan radimo i vozimo kao hitna, mada nismo hitna, i nismo plaćeni kao hitna. Znate li tko je vozio djevojčicu s frakturom lubanje s Paga u Zagreb? Vozač saniteta. I takvih je desetine primjera”, govori za Net.hr jedan od vozača saniteta iz grada u srednjoj Dalmaciji, u županiji u kojoj vozači saniteta imaju značajno manji koeficijent, a to znači i plaće od vozača hitne pomoći. Naime, nije posvuda tako.
Sve je započelo reformom hitne službe 2011. godine, koju je vodila upravo danas mnogo poznatija Maja Grba Bujević, ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu i članica Stožera. Tada su razdvojeni vozači hitne službe i saniteta – u nekim županijama svima je ostao isti koeficijent, odnosno, ista visina plaće, ali u mnogim županijama su vozači saniteta završili mnogo lošije. U velikoj većini županija i u Gradu Zagrebu, vozači saniteta primaju plaću po koeficijentu 0,77, a vozači Hitne po koeficijentu 0,95, što znači – prosječno tisuću kuna manje mjesečno.
Kada su se u Šibeniku, tijekom jednog vikenda, dogodile dvije slične prometne nesreće, u kojima je ozlijeđene trebalo voziti u Zagreb, jednog je, zajedno s tehničarem i liječnikom, vozio dežurni vozač saniteta, a drugog je vozio vozač hitne. Za gotovo isti posao vozač hitne je zaradio 250 kuna više.
Rad neusklađen s pravilnikom
Vozači saniteta već godinama ukazuju na problem, šalju dopise u Ministarstvo zdravstva, njihovi predstavnici su bili već više puta na sastancima gdje im je najavljeno da će se poduzeti sve da se riješi njihov problem. Pokazuju mi zapisnik iz 2018. godine, bili su na sastanku s tadašnjim pomoćnikom ministra zdravstva, sadašnjim ministrom, dr. Vilijem Berošem – i sve strane na sastanku su se usuglasile da će se formirati radna grupa koja bi pronašla model za ispravljanje nepravde trasirane još 2011. godine. Ali uzalud, radna skupina nije nikada formirana.
Poznato je da su upravo početkom godine vozači saniteta organizirali i štrajk, a u Zagrebu su njihov štrajk gušili i uz pomoć nabrzinu ubačenih vozača ZET-a, ali onda je buknula epidemija koronavirusa i vozači su sami od sebe odlučili da prekidaju bilo kakve oblike protesta, da će raditi po starom sustavu, zato da ne ugroze pacijente. Oni zapravo cijelo vrijeme rade protivno zakonima i propisima, jer kada bi se držali Pravilnika o sanitetskom prijevozu iz 2019. koji je donesen u Ministarstvu zdravstva, uz suglasnost Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, nipošto ih ne bi mogli koristiti za hitne transporte koji su njima svakodnevnica.
Pravilnik, naime, nalaže da se nalozi za sanitetski prijevoz moraju dostaviti i “biti zaprimljeni u prijavno-dojavnoj jedinici” za vožnje do 150 kilometara – 24 sata ranije. A za vožnje duže od 150 kilometara, 48 sati ranije. U jednoj fazi, uoči koronakrize, kratko su radili u skladu s Pravilnikom, da bi dokazali njegov apsurd, a to stanje potpune usklađenosti s pravilnikom bio je zapravo – bijeli štrajk.
‘Zamislite da ja kažem – ne može, ispunite nalog…’
“Zamislite da ja kad me pozovu za hitni transport kažem – ne može. Ispunite nalog, pa ćemo ići za 24 sata ili 48 sati. Naravno da je i nama pacijent na prvom mjestu i odmah krećemo”, kaže naš sugovornik. Oni su također bili uključeni u prijevoz osoba sa sumnjom na koronavirus, a mnogi od njih nisu imali opremu kao kolege iz hitne. “Oni su bili kao astronauti, a mi smo imali obične kirurške maske i eventualno medicinske jednokratne ogrtače.” I potvrđuje navod fotografijom.
U proteklih nekoliko tjedana predstavnici vozača saniteta više puta su pokušali stupiti u kontakt s nadležnima u Ministarstvu zdravstva, a prije nekoliko dana je poslan i službeni upit, molba za sastanak s ministrom Berošem. U dopisu Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske ministra se upozorava da su važeći propisi napisani na način kao da su hitna medicina i sanitetski prijevoz u cijeloj Hrvatskoj organizirani kao u Zagrebu. Ministra se podsjeća da Pravnik o organizaciji i načinu obavljanja sanitetskog prijevoza iz 2019. izrijekom navodi da sanitet ne smije obavljati poslove iz djelatnosti hitne medicine, pa niti hitni prijevoz.
A tako je u svim mjestima, odnosno u svim domovina zdravlja u kojima nema organizirane 24-satne djelatnosti hitne medicine. U svim tim mjestima, naglašava se u dopisu Sindikata, “vozači sanitetskog prijevoza nakon odrađene smjene u sanitetu imaju pripravnost za djelatnost hitne medicine i prema potrebi obavljaju poslove vozača hitne medicine”, te se naglašava razlika u koeficijentu.
Traže ‘žuran sastanak’
“Možda je to vama zanemariv problem, ali radnici koji su preuzeli obveze iz ugovora o radu i po svom izboru odlučili biti vozači saniteta nisu htjeli biti izloženi takvom stresu kao vozači hitne, a sada vrlo često zbog potrebe službe voze pod rotirkama, svjetlosnom signalizacijom, većim brzinama od propisane, a sve u cilju hitnog zbrinjavanja pacijenata”, pišu sindikalci ministru Berošu.
U dopisu ga se također upozorava da se tijekom epidemije pokazala manjkavost sustava prijevoza pacijenata zaraženih koronavirusom jer je “sanitet prevozio i još uvijek prevozi pacijente bez zaštitne opreme i bez dezinfekcije vozila”, te da je prava sreća da to nije uzrokovalo teže posljedice.
Potpisnik dopisa, predsjednik Saveza sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Stjepan Topolnjak, zbog svega toga je zatražio “žurni sastanak”, no, još nema informacija hoće li se taj sastanak doista i održati. I Net.hr je pitao Ministarstvo kakav je stav prema problemu neujednačene prakse oko vozača saniteta i činjenici da mnogi od njih voze – kao hitna – iako za to nisu ni opremljeni niti plaćeni i pri tome krše Pravilnik, no do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.
